Za ovih nesigurnih vremena, kad prelaziš granicu a ne znaš hoćeš li moći natrag zbog karantene ili općeg lockdowna, kaos u kojem živimo razdvojio je ljude a pogotovo one koji žive na pograničnim područjima i u glavama ne nose teret razdvajanja.
Ljuba i Valentin žive u selu Fara pored Kupe na slovenskoj strani. U Brodu na Kupi sastao sam se s biologinjom Martom Blažević, našom suradnicom koja je ovom prilikom bila moj vodič. Prešavši granični prijelaz na mostu vozili smo se još oko kilometar do njihovog imanja.
Ljuba i Marta su se izljubile i izgrlile jer se nisu vidjele tri mjeseca do aktualnog susreta. Iz jedne velike stare planinske kuće, u prašnjavoj radnoj odjeći izašao nas je pozdraviti Valentin, Ljubin muž. Oni sređuju kuću od 600 kvadrata kojoj su dali ime “Velikanova hiša” što bi značilo “Divov dom”.
Ljuba je po struci diplomirani agronom. Međutim, autorica je i tri knjige jedne o uređenju vrtova te dvije knjige koje se bave osobnim razvojem, telepatijom i  geomantijom.
Valentin je karizmatična ličnost. On je bivši političar, 16 godina bio je načelnik općine Fara od samog osnutka općine. Po struci građevinar i muzičar. Svira bisernicu u etno sastavu “Prifarski muzikanti”. Ovaj par se već četvrtu godinu bavi i turizmom. Najprije su za turizam osposobili petsto godina staru “Podliparsku hišu” a sad sređuju “Velikanovu hišu”. Pogledajmo što skriva bogat život ovih  ljudi uz Kupu.

Nalazimo se pored ove ogromne stare kuće. Ne vidim drugih radnika osim vas, ali vidim da ste u velikim radovima. Kakvi su vaši planovi?

Valentin: U ovoj kući je prije Drugog svjetskog rata bilo sve: trgovina, gostiona, pošta, mljekara i nekakve druge radionice. Pošto smo se supruga i ja počeli baviti turizmom namjeravamo od ove kuće napraviti hostel. Dakako, i zbog financijskih razloga, supruga i ja  smo se  dogovorili da ćemo kuću uređivati kat po kat i dati zahtjev za prenamjenu. Ove godine ćemo urediti prizemlje, druge godine mansardu i treće godine još jednu mansardu a dole je i klet. Mislim da će u konačnoj fazi biti spremna primiti 25-30 ljudi.

Ljuba: Dublji pojam važnosti kuće i da smo je uopće počeli renovirati i doveli do ove faze u kojoj je  sada bio je poticaj jednog našeg gosta iz Amsterdama, pijanista Marnixa de Polla. Jako se šokirao vidjevši ogradu i žicu uz Kupu. Zajedno smo pokušali naći način kako bismo svijetu odaslali poruku o tome, zašto se ograda tu nalazi, koliko smeta nama , lokalnom stanovništvu, a ta je situacija čudna i gostima koji posjećuju područje uz Kupu, bilo s jedne ili druge strane korita rijeke.
Što ta žica uopće znači u životu čovjeka, što granica  znači za jednog čovjeka, za narod, za cijelu Europu? Tako smo došli do ideje da pokrenemo umjetnički projekt “Kolpa Connected 2020” koji je u početku imao ime “Granice bez granica”, ali smo se na kraju ipak odlučili na “Povezanu Kupu” jer Kupa ili Kolpa je rijeka koja spaja taj cijeli prostor.

Valentin i Ljuba Južnič – opuštanje na balkonu svoje kuće nakon napornog dana

Kakav je program vašeg projekta “Kolpa Connected 2020”?

Ljuba: U trenutku kad smo došli na ideju odmah su se počele nizati nove o programu pa  smo tako mislili da bismo mogli pozvati dvanaest umjetnika iz cijelog svijeta. Njihov zadatak bi bio da daju svoju viziju, kroz svoj izričaj te da na taj način pokušamo pronaći rješenje za naš problem. Umjetnici imaju drukčiji pogled na svijet i uspijevaju razmišljati iza fizičke realnosti. Nemamo namjeru boriti se s ogradom na Kupi ali volimo o tome diskutirati i osvijestiti narod i Europu, o tome što mi ovdje imamo i što si radimo, te što to znači za daljnji razvoj.

Koju ulogu u vašem projektu “Kolpa Connected” ima ova kuća, “Velikanova hiša”?

Ljuba: Pa, postavilo se čisto praktično pitanje, gdje ćemo spavati, gdje će spavati svi ti kreativci koje kanimo pozvati? Evo, mi imamo tu veliku kuću u Fari. Kad smo krenuli u dublju analizu, zaključili smo da nije riječ o običnoj kući. Da ova kuća ima više dimenzija, da je Divova kuća, zbog same veličine a i zbog svih tih priča koje se otvaraju dok u njoj radimo. Kuća ima devet soba. Tu na vrhu gdje smo sad , gdje počinje fokus tog diva koji će zakuriti vatru u svojoj utrobi, dole u dnevnoj sobi gdje smo bili prije, tu ćemo imati meditativni prostor, prostor za vježbe, za telepatiju, za stvarati umjetnost života. Svaki umjetnik ima svoj jezik. Plan je da se ovdje udružimo, pripremimo neki “film” te ga pošaljemo u svijet.

Zašto baš dvanaest umjetnika?

Ljuba: Pa došlo mi je instinktivno, nekako sam to sam kanalizirala. Kad smo analizirali ideju došli smo na dvanaest arhetipa, dvanaest zodijaka, dvanaest izraza života pa mislim da bi taj koncept mogao energetski dobro funkcionirati.

Kako zamišljate rad tih umjetnika, pretpostavljam iz raznih područja?

Ljuba: Ideja je da svaki od dvanaest umjetnika na svoj način napravi svoj rad, svoju priču koji bi na kraju bili izloženi na skupnoj izložbi. Prva bi bila u Velikanovoj hiši kao polazišnoj točki projekta i mikrolokaciji, selila bi se na Kastel Festival koji se svake godine održava tu kod nas kako bi se ideja malo više proširila, naša je namjera da se izložba kasnije širi po Europi. Svaki umjetnik bi u svojoj zemlji organizirao izložbu i svi zajedno bismo otišli na tih dvanaest lokacija, do Marnixa u Amsterdam, do Norvežana u Bergen, do Artiema u Litvu. Tako da bi naša poruka došla do ljudi iz cijele Europe i svijeta na više različitih načina.

Ispričali smo vam priču o projektu Kolpa Connected i Velikanovoj hiši ili Divovoj kući a u sljedećem nastavku ostajemo pored Kupe gdje nas Ljuba vodi da vidimo kako izgleda život rijeke odjevene u žičanu ogradu.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime