Jeste li od onih kojima nedostaje ljeto ili ste se ipak poveselili šarenoj jeseni? Iako sam rođena krajem zime, pa skoro u proljeće već neko vrijeme znam da je jesen moje najdraže doba. Mnoštvo boja u prirodi, svakakvi ukusni plodovi, pa čak i kiše uveseljavaju ono dijete u meni, ali bude i neku romantiku.

Složila bih se da je proljeće možda pogodnije za istraživanje prirode (i urednije), ali sve ima svoje čari. Nekako je jesen uvijek ukazivala na početak škole, ali i na to da treba iskoristiti duže dane i provesti što više vremena vani.

Izvor Vošteni

Tako sam se ove godine odlučila istražiti neke vode oko mene, odnosno lokve i izvore koje smo moji susjedi i ja često salijetali kao djeca. Pružali su nam mnogo zabave, ali smo mnogo toga i naučili. Tako smo prvo počeli s lovljenjem punoglavaca, žaba i vodenjaka koje smo nalazili u seoskim lokvama. A onda što smo bili veći to smo se više udaljavali od svog sela i biciklama istraživali susjedna sela i njihova blaga. Možda najzabavnija sjećanja su ona zimi kada su lokve bile prekrivene tvrdim i debelim slojem leda, pa smo osim životinjskog svijeta u lokvama, istraživali i umjetničku stranu sebe i radili piruete :D.

Nažalost, mnoge lokve koje su bile dio mog djetinjstva više ne postoje. Neke su sanirane iz sigurnosnih razloga, neke zbog novaca i promjene vlasništva zemljišta, a za neke se pobrinula priroda. No, potrudila sam se pronaći one najljepše primjerke koje ću i podijeliti s vama.

Srbinjska lokva

Srbinjska lokva dobila je ime prema selu Srbinjak kraj kojeg se nalazi. Skoro bi ju nazvala i jezerom, jer je svojom veličinom zasjenila sve ostale u okolici. Ono što ju posebno ističe u mojim očima je divan krajolik, prostranost i lopoči. Iako danas ovakve prizore gledamo nekim zadivljenim pogledima, u prošlosti su ovu lokvu promatrali pogledom punim potrebe. Njezina se voda koristila za napajanje životinja, ali i za razne kućanske poslove – naročito za pranje rublja. Možete li uopće zamisliti takvu potrebu u današnjem svijetu kad nam je sve nadohvat ruke?

Izvor Paićka

S ove ljepotice idem na moju najdražu lokaciju u općini Tinjan, a to je izvor Paićka, odnosno kako smo ju mi zvali Pajićka lokva. Možda najgrandioznija od svih koje sam vidjela do sada, a sadrži i mnoštvo uspomena iz djetinjstva. Okružena livadama i šumom, te opasana prekrasnim kamenim zidom u savršenom krugu. Lagano, polukružne stepenice kroz prolaz osiguran vratima odvesti će vas skoro do dna lokve. Ovdje ipak nismo lovili raznorazne životinje, ali su se ponekad mogle vidjeti narančaste ribice i lagani valovi koji su dolazili sa dna lokve, odnosno iz točke izvora. Uz lokvu se nalazi i drveni stol sa klupama pa svakako preporučujem da se uputite na mali piknik.

Izvor Vošteni

A onda dalje u susjednu općinu sv. Lovreč na izvor u selu Vošteni. Kao i ostala mjesta s vodom od velikog je značaja bio za mještane ovog sela, a tim više što se radi o izvoru pitke vode, iako nam danas to ne znači puno. Svojim izgledom i uređenjem zaista oduzima dah. Kamenim stepenicama možete se spustiti do bazena oblikovanog u kamenu, te uz nekoliko pažljivih koraka možete dotaknuti pravu vodu života.

Sada preko Limske drage u općinu Kanfarnar i na izvor Kašteljir (ili Kaštelir, koriste se oba naziva). Nekad poznat samo mještanima, sada je prava atrakcija. Nakon kraće šetnje od Kanfanara spuštanjem prema dnu drage doći ćete do prekrasnog lokaliteta gdje u pećinama na nekoliko mjesta izvire bistra voda. Uz žubor vode možete uživati u prekrasnom pogledu s vidikovca, odmoriti na novopostavljenim klupama ili se možda čak i ljuljati 😊 Svakako, ovo je mjesto vrijedno posjeta jer osim prirodne atrakcije vidi se i trud lokalne zajednice kako bi ovo postalo pravo malo izletište.

Crkva sv. Marije od mora

Kako sam na početku napomenula mnogih lokvi danas više nema, pa sam se baš rastužila kada nisam uspjela pronaći lokvu sv. More na cesti između Žminja i Savičente. Zbog neodržavanja okoline priroda se pobrinula i progutala ovu nekad značajnu vodu. No, u blizini se nalazi prekrasna crkva sv. Marije od mora iz 1723. godine, pa je barem ta šetnja urodila nekim prekrasnim fotografijama.

Mislim da legende o vilama koje su gradile Pulsku arenu možda i nisu toliko izmišljene, jer i ja baš poput njih volim odmoriti na rubovima lokvi u našoj divnoj Istri. Možda ipak ne noću kao one, ali svakako kad god uhvatim vremena uputim se u prirodu i slušam šum vode života.

Ako i vi imate neke skrivene dragulje, podijelite ih s nama, pa da proširimo naš popis mjesta za piknik 😊

 

fotografije: Vedrana Jakus Matešković

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime