Nekakav drugačiji godišnji

Ova je godina baš drugačija, puno se toga promijenilo i dogodio nam se prvi godišnji odmor unutar granica lijepe naše. Svi koji me znaju, znaju i da sam uvijek govorila kako nije godišnji odmor tamo gdje te netko zna i tamo gdje znaš jezik. Veselila su me istraživanja nepoznatog, govor rukama i nogama kako bi došla do željenih informacija, ali ovaj je put bilo drugačije.

Do zadnjeg trena nisam niti znala da li ćemo imati mogućnost maknuti se iz svoja četiri zida i našeg divnog dvorišta koje nam je bilo egzotično utočište posljednjih mjeseci. Ipak, mjere su dozvolile i u posljedni tren našla sam destinaciju negdje južno koja mi je bila dovoljno nepoznata. Prvi spomen tog otočja vjerojatno se desio nekad još davno, ali zaboravila sam na to i sada mi je zvučalo uzbudljivo da imamo otočje grčkog prizvuka (barem ako mene pitate 😊).

Prvi put na Elafitskom otočju

Tako smo se suprug i ja uputili skroz na jug, odnosno na Elafitsko otočje u dubrovačkom arhipelagu. Za našu ciljnu destinaciju izabrali smo otok Šipan, najveći od tri naseljena Elafitska otoka. Čisto da vas ne zbuni ovo najveći i pomislite na nešto poput poznatijeg Krka ili Hvara – radi se o otoku površine svega 16 kvadratnih kilometara. Na njemu su se smjestila dva „veća“ mjesta, Suđurađ i Šipanska Luka, te nekoliko sela i mnoštvo maslina.

Na put smo krenuli u četvrtak negdje oko 21 sat kako bi naš godišnji što prije započeo i kako bismo jutarnjim trajketom iz Dubrovnika stigli na Šipan već u petak u jutro. O putu prema dolje nemam puno za reći jer sam većinu puta prespavala, ali kaže suprug da nije bilo gužve 😊.

Pogled na luku Gruž

I eto, nakon spavanca u luci Gruž smo bili već oko 6 sati u jutro, pa smo vrijeme do trajketa ubili kavom i sokom na obližnjoj tržnici, kupili nešto neretvanskog voća i čekali. Nakon sat i pol mirne vožnje pokraj Koločepa i Lopuda stigli smo na naše odredište. Smjestili smo se u apratman na samom moru u Suđurđu i za noćenje izdvojili oko 500 kn. U luci nas je dočekala domaćica koja nas je smjestila i podijelila s nama neke važne informacije, kao što su položaji plaža, gdje pojesti svježu ribu i sl.

 

Pošip i oborita riba

Suđurađ

Vrućina nas je već dobro okupala, pa smo ju odmah isprali u moru ispod apartmana. More svježe, čisto, bistro i puno ježeva koje nisam već neko vrijeme vidjela kod nas u Istri. Pošto smo bili umorni od puta cijeli prvi dan proveli smo na plažama oko Suđurđa i naravno, na hladnoj pivi. A na večer, odmah smo kušali svježu divlju oradu u obližnjem restoranu. Okus ribe s gradela je nešto zaista posebno i nešto čemu se uvijek veselim. Mislim da se cijene ne razlikuju mnogo od onih u Istri, a za kilogram svježe ribe morati ćete izdvojiti između 400 i 500 kn. Uz ribu, što drugo nego lokalno bijelo vino sorte Pošip, a za desert jednostavne palačinke s miješanom domaćom marmeladom (jer čokolade imamo i ovdje).


Šipanska Luka

Šipanska Luka

Drugi je dan bio izdvojen za lutanje po otoku i otkrivanje njegovih čari, pa smo nakon doručka na terasi krenuli prema Šipanskoj Luci. Putem smo prošli kroz mnoge maslinike i poneki vinograd koji su okruživali stare ljetnikovce, nažalost neke i napuštene. Nisu ni naši velikani bili ludi kada su tamo gradili vile za bijeg od svakidašnjice, jer bi si i ja vrlo rado jedan ljetnikovac prisvojila. U Šipansku Luku nekada se također moglo trajektom, no sada ćete morati potegnuti (strašan put) 5 km od Suđurđa. Ovo je mjesto malo veće,

Plaža Priježba

te se ponad njega nazire velik zvonik i crkva s koje se pruža pogled na more i kuće. Prošetali smo dugačkom rivom uz mnoge konobe, ribare i vile do najpoznatije Šipanske plaže Priježba. Tamo vas osim beskrajnog plavetnila čeka i pješčano/šljunčana plaža savršena za dugotrajna brčkanja u moru, te beach bar koji nudi ponešto za piće i jelo.

Morske delicije za pamćenje

Lignje za pamćenje

Ostali smo do kasnog popodneva, te se zatim uputili u konobu Tauris na najbolje lignje u mom životu, a prije toga smo za dobrodošlicu dobili i savršenu paštetu od morskog psa. Naravno,  lignje su bile pripremljene na gradelama, pa će me taj okus pratiti još neko vrijeme i stvarati nostalgiju. Kušali smo i njihov crni rižoto sa sipom, koji je na nas ostavio sličan dojam kao lignje – što znači da ćemo se morati vratiti 😊.

Čokoladna rožata

Za desert smo podijelili čokoladnu rožatu, pa skoro požalili što nismo uzeli dvije porcije. Ručak nas je došao oko 300 kn, što je čak i niska cijena za okuse koje smo ponijeli sa sobom.

 


Lopud i Park Ljubavi

I tako, došao je već treći dan našeg odmora, pa smo odlučili poći na mali izlet. Lopud je bio naša druga opcija kod biranja smještaja, no pošto se na njega ne može autom to je bio logičan izbor za nedjeljno guštanje. Kupili smo dvije povratne karte (Šuđurađ-Lopud) za oko 50 kn i uputili se na malu avanturu. Još smo i po dolasku prvog dana bacali oko na njega dok smo prolazili trajektom, te nas je oduševila impresivna crkva i samostan na samom rubu otoka. No, ono što smo primijetili čim smo zakoračili na Lopud je činjenica da je puno više orijentiran turizmu u svojoj ponudi. Riva je puna restorana, kafića, suvenirnica, a tu je hotel sa svojom ponudom.

Park Ljubavi na Lopudu

Ipak, najviše nas je oduševio Park Ljubavi koji je stvorila obitelj Đorđić-Mayneri. Na samom ulazu nalazi se stepenište s dvije terase s kojih se pruža pogled na crkvu i samostan, te na more i Šipan. Širokom pješčanom stazom uputili smo se u dubinu parka, pod hlad starih gorostasnih borova. Putem smo vidjeli mnoge biljne vrste, skulpture i došli do prekrasnog ribnjaka sa bijelim i crvenim ribicama. Odmorili smo na obližnjoj klupi, udahnuli svježeg zraka i vratili se na sparinu gdje smo tražili golf cart taxi koji će nas odvesti na drugu stranu otoka.

 

Plaža Šunj

Na otoku postoji samo jedno mjesto, ali je osim grada poznata i pješčana plaža Šunj. Cijena taksija je 15 kuna u jednom smjeru po osobi, a za čas se pred vama pruža pogled na pješčanu uvalu punu brodica i znatiželjnih kupača. I što drugo preostaje nego pod suncobranom ispijati koktele, čitati dobru knjigu i povremeno se ohladiti u moru. Uhvatila nas je i glad pa smo se vratili do grada u potrazi za nekom finom domaćom tjesteninom, ali nije baš bilo uspješno. A onda vrhunac romantike, suprug je po povratku u Suđurađ obavio malo nabavku i pripremio nam špagete u umaku od kozica koje smo zalili Pošipom i uživali u pogledu s terase apartmana i punom mjesecu.

Plaža Šunj

Prije nego krenem dalje moram vam reći da je mir na tom očaravajućem otoku nešto zaista posebno. Jedina buka koju možete čuti danju i noću su zvuci ptica i cvrčaka, pljuskanje valova i poneki brod. Od svih godišnjih odmora na kojima sam do sada bila, ovdje sam najviše odmorila i dušu i tijelo.

Gastronomska ekstaza u Bowi

Restoran Bowa

A sad – gastronomska ekstaza u prekrasnom ambijentu restorana Bowa. Pokraj benediktinskog samostana, preko brda i krša po kozjoj stazi spustili smo se u skrovitu uvalicu gdje se kriju sve čari spomenutog restorana. More, šljunčana plaža, terase, brodice, hrana, pogled na kopno i mnoštvo drugih detalja uočit ćete čim se malo približite. Ako niste avanturističkog duha, svakako preporučujem da do restorana dođete nekim plovilom i poštedite se bliskog susreta s prirodom i fizičke aktivnosti. No ako ste ipak za istraživanje, trebati će vam oko 20 minuta od ceste.

Kamenice u Bowi

Sad ono bitno – hrana. Po dolasku primiti će vas ljubazno osoblje, koje će vas smjestiti za stol i donijeti vam meni. Između mnoštva zanimljivih jela bilo je teško odlučiti pa su preporuke uvijek dobrodošle. Krenuli smo s ribljom paštetom obogaćenom koricom naranče i nekoliko stonskih kamenica (nikako moja vrsta hrane). Nakon toga smo brk omastili specijalitetom kuće, odnosno vilicom (obrazom) od tune i povrćem sa žara aromatizirano bosiljkom i maslinovim uljem.

Tuna

Što reći o ovom predivnom komadu ribe? Sočno, mirisno, aromatično i neopisivo mekano meso za koje ne bi nikada pogodila da je dio tune. Za desert ništa manje impresivan semifredo s lavandom i medom, te umakom od šumskog voća. A iako nisam fan lavande u hrani, moram priznati da se savršeno sljubila s ostalim okusima i zaokružila ovu mediteransku gastro priču. Dvije možda najvažnije informacije su da za obrok u ovom restoranu morate obavezno napraviti rezervaciju, te izdvojiti malo veću svotu kako biste uživali u jedinstvenom iskustvu.

Putem kući ispod duge

Sada već put kući, trajektom po valovitom moru i južini do Dubrovnika pa magistralom uz predivne prizore do Splita, a onda autoputom ispod duge, po kiši, suncu i magli do doma. Savršen bijeg od svakidašnjice i dovoljna doza novih iskustava koja će zasigurno obogatiti moju novu svakodnevicu.

Nadam se da i vi uživate u hrvatskom ljetu 😊

 

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime