Krajem lipnja s kolegom Petrom Kurschnerom uputio sam se na veličanstvenu Stazu sedam slapova. Riječ je o kružnoj stazi koja kreće i završava u Buzetu.  Petru ovo nije prvi put. Bio je i  zimi te je ispričao na koje probleme može čovjek naići ukoliko je neupućen i ako ne poznaje stazu. Zimi ima vode i potoci su nabujali te ih je nemoguće prijeći a da se ne  smočite. Treba uzeti u obzir i da su dani kraći pa se ne možete vraćati istim putem ukoliko niste posebno opremljeni. Hoda se uglavnom uz rijeku i potoke, stoga treba uzeti u obzir da zimi ima leda koji  usporava kretanje.  Kako smo izabrali toplije doba godine i vrijeme kada je korito na nekim djelovima suho nismo nailazili na nikakve prepreke. Priroda nas je nagradila lijepim ali ne baš sunčanim danom, barem ne u početku našeg planinarenja. Bilo je prilično sparno pa bi sunce bilo otegotna okolnost bar za mene koji već duže vremena ne planinarim. Javili su nam da je s druge strane Učke, na Kvarneru prolom oblaka. To je bio dodatni razlog za veselje. Imali smo  predivno iskorišten dan umjesto da ostanemo kući misleći da je i u Istri kiša. Već smo jednom pisali u našem magazinu o Stazi sedam slapova ali smo prešli samo jedan manji dio, može se reći početak, do alpinističkih uspona. Tada smo tamo vidjeli da je dio staze zatvoren zbog urušavanja. Taj dio je sada uređen i slobodno se može prolaziti. Ovaj put zadali smo si zadatak da prijeđemo cijelu stazu te da vam pokušamo dočarati o kakvom je putu riječ.

Kako doći do staze?

Kada dođete autom do benzinske pumpe prije rotora u Buzetu, nasuprot Croduxove pumpe ima skretanje prema vodovodu i Buzetskoj pivovari. Pratite cestu prema vodovodu i produžite do korita Mirne. Uz samo korito oko kilometar dalje doći ćete do trim staze i sprava za vježbanje. Tu počinje Staza sedam slapova, 13 kilometara duga, pet  sati hoda . Ukoliko krenete sa suprotne strane korita onda ste na dobrom putu da stazu prijeđete u obrnutom smjeru. Taj put bismo vam preporučili ako ste izletnici s malom djecom. Zašto? Ovaj, možda atraktivniji smjer kojim smo mi išli  šećete mostićima, imate i sajle za one zahtjevnije koji vole alpinizam ili bar penjanje.

Staza sedam slapova – karta sa smjerom našeg GPS-a

Prvih petsto metara uz korito Mirne put je ugodan za šetnju ali nakon toga počinju veći usponi te nije preporučljivo voditi djecu tom stazom. Slobodno odite vidjeti slapove Zagon visine 5 metara i Bačvu visine 8.8 metara,  pogotovo ako ima vode. Do slapa Bačva nalazi se i jedna spilja u koju nemojte ulaziti ukoliko nemate nekakvu čeonu svjetiljku ili svjetlo na mobitelu jer unutra svjetla nema. Kod te spilje počinje uspon do prvog penjališta za slobodne penjače. Taj dio je prilično strm i tu počinje onaj zahtjevniji dio staze koji nije za mališane. Da biste vidjeli neke od slapova kao Velu Peć i Zeleno jezero trebate skrenuti s staze pa se ponovo vratiti na nju. Vela peć je najviši slap, visine 26 metara a ispod njega  se  nalazi Zeleno jezero. Mi nismo imali sreće da ga vidimo u punom sjaju jer smo došli u vrijeme kada nije bilo vode. Penjemo se dalje i na vrh uspona kreće spuštanje prema Maloj peći. Najteži dio puta je iza nas. Predivna priroda svuda oko nas i krajolik koji se neprestano mijenja. Hodamo prema mjestu Selca i tu krećemo po bijeloj cesti. Cesta je uglavnom ravna, prilagođena i za vožnju biciklom.  Nakon otprilike dva  sata hodanja i prijeđena tri uglavnom  kilometra uzbrdo prije dolaska u Kotle dolazimo do Napoleonovog mosta iz 19. stoljeća kojeg je napravila francuska vojska za kratke  Napoleonove vladavine središnjom Istrom. Iako dosta ruševan još uvijek impozantan ponosno stoji odoljevajući zubu vremena i čekajući da mu se netko smiluje i popravi ga.

Krećemo dalje u  smjeru Blatne Vasi prema Kotlima. Hodamo po ugodnom putu i nakon 6,5 kilometara dolazimo u selo Kotli. Točno na pola puta. Ostajemo iznenađeni koliko izletnika ima ovdje s obzirom da nije vikend. Uglavnom stranci uživaju u prirodnim bazenima koje je voda izgradila u vapnencu. Jedina gostiona bila je zatvorena zbog pandemije a ljudi su šetali svuda naokolo. Pošto je mjesto u kojem smo namjeravali blagosloviti prvu polovicu puta bilo zatvoreno, nismo se dugo zadržavali. Slap Kotli visok je 12 metara. Nismo se spuštali jer nam ovo nije prvi dolazak u selo. Tu je i obnovljeni mlin.

Povratak se činio puno brži.  Na putu smo otišli vidjeti i zadnja dva slapa – Zelenšćak i Grjok. Zelenšćak je bio potpuno suh a da bismo vidjeli zadnji slap  morali  smo skrenuti s puta prema Buzetu. Kod slapa Grjok nalazi se, do sad najveće jezerce širine 35 metara i dubine 6 metara prema dostupnim podatcima. Slap je visok 8 metara. Ovime je naša misija razgledavanja slapova završena ali nas  čeka nas još otprilike četiri kilometra do Buzeta. Laganim hodom došli smo do polazišne točke u četiri i pol sata što je za pola sata manje od predviđenog. Možda  smo nešto preskočili?

Ovu stazu možemo podijeliti u dva dijela gledajući smjer koji smo mi danas prošli: od Buzeta prema Selcima do Kotli i od Kotli prema Pengarima za Buzet. Ukoliko nema puno vode, za one koji ne vole veliki uspon, koji su više za šetnju ili imaju malu djecu koja se nisu u stanju pentrati ili nemaju snage i kondicije za to, preporučio bih  smjer do Kotli jer je puno blaži. To je smjer južno od korita Mirne prema selu Pengari. Zašto kažem “kad nema vode”? Zato jer taj put presijecaju tri potoka koja znaju prilično nabujati. Prema pričanju Petra Kurschnera, znaju nabujati do te mjere da ih je nemoguće prijeći. Ukoliko radite cijeli krug onda bolje ne jer je ipak nesigurnije i lakše dolazi do ozljeda pri spuštanju. Treba napomenuti da je staza jako dobro opremljena i da su svugdje postavljene sajle za pridržavanje. Na nekim mjestima ima i metalnih stepenica da ne bi došlo do proklizavanja. Recimo da bi smjer prema Pengarima bio za rekreativce koji će ići do Kotli ili možda čak do Selca i istim putom natrag.

Cijeli put je uzbudljiv i ima se što vidjeti. Ljubiteljima prirode neće biti  dosadno jer stvarno možete uživati u  svakoj sekundi slušajući zvukove i mirisati mirise prirode uz Mirnu oko koje priroda buja. Život uz rijeku stalno se mijenja pa se za ovu stazu možete odlučiti i u neko drugo doba primjerice u jesen kada je više vode i kad boja lišća obuče ovaj krajolik u bajkovito ruho. Mi ćemo se ovdje svakako vratiti.

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime