U prvom dijelu ispričana je priča o Karlu Baumannu počevši s odrastanjem u Zelenici i dalje kronološki kroz razvoj događaja i životni put. U drugom dijelu fokus je na segmentu njegova života vezanom uz jedrenje. Baumann je kao jedriličar bio vezan za dvije sredine – Opatiju i Split. Osim na olimpijsko jedrenje, naglasak je u ovom tekstu stavljen na dio njegova života vezan za Opatiju. Napis se sastoji od pojedinih dijelova znatno dužeg biografskog teksta o Karlu Baumannu. Zahvaljujemo se njegovoj kćeri, poznatoj riječkoj povjesničarki umjetnosti mr.sc. Daini Glavočić na ustupljenom materijalu.

 

Preseljenje obitelji Baumann u Split (1928-36, 1953-54)

Po dolasku u Split iz Zelenike 1928., 14-godišnji Karlo pohađa realnu gimnaziju i odmah se upisuje u jedriličarski klub Labud, koji službeno postoji od 11.11.1924. kao Klub za organizirano sportsko jedrenje.

Karlo se u klubu ističe kako sportskim aktivnostima u jedrenju tako i fizičkim radom u društvenom životu kluba jer dobrovoljno sudjeluje u dovozu kamena i izgradnji lukobrana sportske lučice. Kako nerado rješava školske zadaće, pod strogim su nadzorom oca izlasci zbog sporta jer Karlo započinje intenzivno druženje i jedrenje s prijateljem labudašem Tončijem Buijem, s kojim svakodnevno trenira jedrenje, sudjeluje na regatama i ubrzo važi za najprominentnijeg jedriličara u Jugoslaviji.

 

Sudjelovanje na regatama (1932.-1954.)

Godine 1932., tada 18-godišnjak, Baumann je skiper krstaša Leda II  koji je u konkurenciji 12 brodova, pobijedio na Mrdujskoj regati, i danas najčuvenijoj i najvećoj regati na istočnoj obali Jadrana – od Splita do otočića Mrduja između Brača i Šolte.

Do 1935. Sudjeluje u mnogim važnim regatama kao što su Viška regata  na kojoj je pobijedio, Europski šampionat u Trstu ili regata oko Srednje Dalmacije za pokal Jadranske straže.

Netom po završetku domaćih regata, Karlo Baumann je pozvan na međunarodno natjecanje  u Mađarsku te se intenzivno priprema za Europsko prvenstvo u Siófoku na Balatonu od 8.-12. rujna 1935. u klasi dinghy, tada najmanjoj priznatoj klasi jedrilica od strane International Yacht Racing Uniona (I.Y.R.U.). Sudionici su iz Francuske, Mađarske, Austrije, Čehoslovačke i Jugoslavije. Svakodnevnim pobjedama u svih pet uzastopnih regata, unatoč nevremenu, ostavljajući iza sebe suparnike 700 do 800 metara, s postignutih 350 bodova, 21-godišnji Karlo Baumann osvojio je titulu „prvaka Europe“ i time osigurao nastup na sljedećim Olimpijskim igrama te važi za najprominentnijeg jedriličara u Jugoslaviji.

 

XI.Olimpijada Berlin-Kiel (Kieler Woche), 1936.

S približavanjem otvorenja berlinskih XI.Olimpijskih igara predviđenih za 1.-16. kolovoza 1936., u Jugoslaviji se počinju voditi polemike oko nastupa sportaša na sljedećoj Olimpijadi pa je osnovan komitet za odabir sportaša koji će zastupati državu. Raspravlja se koliko i tko će od sportaša ići, o čijem trošku, s kakvom opremom i po kojim kriterijima, no jedrenje na vodi nije bilo predviđeno. U članku Naši asovi u jedrenju na vodi iskazano je žaljenje što na Olimpijadu ne idu jedriličari, posebno Karlo Baumann – osvajač prvenstva Europe, pa u razgovoru s Karlom Baumannom starijim, ocem jedriličara, on apelira da se Karla pošalje na olimpijsko natjecanje. U novinama 9. Lipnja 1936. Izlazi tekst s naslovom „Sa kojim šansama polazimo na Olimpijadu – XI Olimpijada u Berlinu“, gdje je među 51 državom i Jugoslavija: „Svakako jedan je veliki propust što neće bit zastupan na Olimpijadi naš jedrilički sport. Ovaj sport je kod nas sjajno razvijen, a naš sugrađanin g. Karlo Baumann osvojio je prvenstvo Europe  u jednoj jedrilačkoj kategoriji. Ukoliko se naši vodeći nisu sjetili ovoga dužnost je nas Splićana, kad pomažemo šiljanje olimpijaca na Olimpijadu, da se u prvom redu sjetimo naših domaćih reprezantativaca.“

Luka Kiel – OI 1936, Kieler Woche (Kilski tjedan)

Kako se početak Olimpijade približava, jer će se jedriličarski teren u Kielu koristiti od 4.-11.8.1936., tako se mijenja lista polaznika pa krajem srpnja novinar M. Konjhodžić u tisku 21.7.1936. javlja: „Našu državu prestavljaće naš najbolji jedriličar Karlo Baumann“: U nedelju pošao je iz Splita u Kil…Karlo Baumann koga je na predlog jedriličarskog kluba Labud naš olimpijski komitet odredio da predstavlja našu zemlju…je već poznat u inostranstvu kao odličan jedriličar…što se tiče naših regata njima je Baumann odnosio uvek do sada najviše pobeda, … je mladić od 22 god…rođen u Boki Kotorskoj a živi u Splitu…sada student druge godine na tehn.faksu, brodograđ.odjel…struku izabrao da se ne bi rastavio od mora…rabi jedrilicu Maja jer nema svoje… Naime, 23. 7. 1936. na terenu se kockom dodijeljuju jedrilice takmičarima iz 26 zemalja, za koje je Njemačka izgradila 30 novih olimpijskih jola od 5 m dužine, jedra 10 , pomične kobilice, za jednog sportaša, po cijeni oko 10.000 dinara. „

Karlo Baumann – G 318

Karlo Baumann ipak je uza sve prepreke u zadnji čas stigao na berlinsku Olimpijadu koja je započela 1.8.1936., odnosno na Kilski tjedan (Kieler Woche 1936.). Jedriličarski teren, izmješten je van Berlina u Kiel, s regatnim poljima na Sjevernom moru u okviru Kieler Woche kao dodatno događanje Olimpijade, a to je  „…najgrandioznija jedriličarska utakmična priredba današnjice...“ s preko 100 takmičara u 20 kategorija jedrilica, koja traje od 16.-22. 8. 1936. Tu se Baumann prvi puta susreće sa jedrilicom Konstanz OG 318 u kojoj će nastupati 16.8. red. br 28. Trenira samo nekoliko dana, prekratko da bi u potpunosti iskoristio sve mogućnosti jedrilice i svoje iskustvo, iako u vrlo jakoj konkurenciji. Od 7 regatnih dana Kilski tjedan je započeo kišom i olujom te je prvog dana od 25 takmičara, koliko ih je stiglo na cilj, Karlo Baumann, jedini bez zamjenika, postigao 19. mjesto, a iza njega ostalo je još 6 nacija. Za par dana, po ljepšem vremenu, on se plasirao na 10. mjesto pa Hrvoje  Macanović u tisku javlja „Naš Baumann je vrlo dobar. Već od starta s njime su se borili najbolji. Njegov rezultat je svega 5 minuta slabiji od onoga pobjednika.“  Karla je uočio i njemački lokalni tisak  te o

Karlo Baumann (G 318) na regati olimpijskih jola, Kiel 1936

Baumannu, javlja uz fotografiju jedrilice O-yole 318 kojom je jedrio: „Prema završnom radu jury-a, Karlo Baumann mlađi, član splitskog Labuda plasirao se u klasi jednoobrazne olimpijske jole, u kojoj se natjecao, na peto mjesto između golemog broja 40 takmičara,.... što je veliki uspjeh jer od 6 regatnih dana, od čega je 5 bila tišina, njemački su jedriličari koristili svilena jedra u dobro poznatom okruženju, no ipak je Baumann od 7 regata dobio 6 nagrada, te ukupno osvojio 11. mjesto (2.09’55”) u O-jolama.

Na jednoj od regata Karlo je zabljesnuo:“Start je bio pomaknut za jedan sat. Došlo je do velike senzacije kada je jugoslavenski jedriličar Baumann uvjerljivo pobijedio. … Na čelo je došao jugoslavenski olimpijski pobjednik Karlo Baumann koji se je jako dobro snašao sa olimpijskom jolom i jučer izvojevao sigurno prvo mjesto.“. Na Olimpijadi 1936. godine Karlo Baumann jedrio je u klasi O-Jole i zauzeo je 11. mjesto u konkurenciji 26 posada.

 

Baumannova inicijativa za gradnju Olimpijske jole

Kako je Karlo Baumann u mladosti (s 21 godinom) osvojio prvenstvo Europe u dinghy klasi na Balatonu 1935., a na olimpijadi u Berlinu  (s 22 godine) 1936. bio jedini predstavnik Jugoslavije u jedrenju, pozorno je promatrao opremu i način jedrenja drugih, iskusnih međunarodnih natjecatelja upijajući njihove prednosti, pa zahvaljujući međunarodnim uspjesima i vezama s inozemnim sportašima, Baumann s nekim jedriličarima pokreće inicijativu za gradnju Olimpijske jole i drugih suvremenih regatnih jedrilica.

Vrativši se s tih velikih međunarodnih natjecanja Karlo Baumann je želio svoja saznanja prenijeti i drugima objavom tekstova i nacrta. On je uz usmena predavanja još 1937. u Splitu vlastitim financiranjem samostalno poduzeo inovativnu gradnju svoje jedrilice uz uvođenje nekih novosti u vlastitu jedrilicu nacionalne klase L5. Podigavši jarbol za 10-ak cm, a promjenom odnosa površina između floka i glavnog jedra, poboljšao je stabilnost jedrilice kako je to vidio na jedrilicama internacionalnih takmičara. Takvim izmjenama, koje nisu promijenile propisanu površinu jedara ni vodenu liniju Baumann objavljuje: „Ja sam sa mojim rezultatima bio vrlo  zadovoljan, jer mi je brod bio apsolutno brži, praktičniji i posjedovao je izvjesna svojstva koja nisu imali brodovi mojih suparnika.“ Tako postignut niz uzastopnih pobjeda naišao je na negativni odjek kolega: „Ova moja novotarija je odmah našla protivnike u krugu kormilara jedrilica ovog tipa,…da se moj tip L5 ne prizna za L5. …nije ni pripušten utakmicama svoje klase...Tako sve moje studije o aerodinamici jedara nisu nažalost mogle uvjeriti šire mase jedriličara o potrebi reformiranja i usavršavanja jedara.

Ostale međunarodne regate

Znameniti njemački jedriličar Ernst Bickel (nazvan “Bickus”), bio je Europski prvak 1937. u Austriji, pa je tako sljedeća zemlja domaćin bila Njemačka 1938. što je iskoristio Münchner Yacht-Club (MYC 1908-2008) i za svoju 100-godišnjicu u  kolovozu 1938. organizirao na Starnbergersee Europsko prvenstvo za klasu O(lympia)Jole. Pozvan Karlo Baumann sudjeluje kao državni predstavnik i zauzima 5. mjesto kao i Jugoslavija sa 323,70 bodova. Baumann je bio i predstavnik Kraljevine Jugoslavije na  Prvenstvu Europe u jedrenju na  jezeru Chiemsee (Munchen) – zauzevši 5 mjesto (od 9 posada).

 

Drugi svjetski rat i poraće

Priprema ispita – Zagreb 1942.

Drugi svjetski rat proširio se u travnju 1941. i na naše prostore. Došlo je do sloma i raspada Kraljevine Jugoslavije. U ratnom vihoru posve je prekinuto svako jedrenje, a u njemu je nestalo više od 50% svih jedrilica. Za vrijeme rata Karlo je boravio u iznajmljenom stanu u Zagrebu, nastojao što redovnije biti na predavanjima i polagati ispite te je 18.12. 1943. za uspješno pohađanje nastave i ispita Karlu Baumannu izdana diploma i naslov „inženjer“.

 

 

Preseljenje u Opatiju

Mila i Karlo Baumann ispred JK Jadran – Opatija

U proljeće 1946. Karlo sa suprugom seli u Rijeku na novi posao u  Državno poduzeće za spasavanje i teglenje brodova Sušak i zatim u Opatiju gdje na korištenje dobivaju napušten optantski stan u villi Sabioni, a Karlu je bilo vrlo interesantno i važno postojanje jedriličarskog kluba.

Nakon oslobođenja Istre  u Opatiji je 1946. započelo radom Fiskulturno društvo Opatija s dužnošću organiziranja pomorskih sportskih sekcija pa i jedriličarske. Ta je sekcija s 11 jedrilica, 6 olimpijskih jola i 5 dinghyja bila vrlo aktivna na prvenstvima i društvenim utakmicama a „…Sve su jedrilice u dobrom stanju, redovito se održavaju treninzi a zimi teoretski tečajevi.“ Karlo Baumann se uključio u jedriličarski klub odmah po dolasku u Opatiju što je zabilježeno u lokalnom tisku: “… jedriličarskoj sekciji je pristupio jugoslavenski prvak u jedrenju ing. Karlo Baumann koji stalno sudjeluje u utakmicama.“

 

Baumann na kvarnerskim regatama

… Rano ujutro 29. 9. 1946., po povoljnom vjetru, u Voloskom su održane završne regate Prvenstva Kvarnera. „Startanje sviju bilo je jako lijepo…došlo je do manjih dvoboja prigodom križanja između Baumanna i Gelnera. …Inžinjer Baumann ponovno sigurno dobiva i ovu završnu utakmicu a time i ovogodišnje prvenstvo Kvarnera….Prema ukupnom zbroju bodova u klasi olimpijskih jola Baumann  je prvi.“

… Na Jadranskom kupu u Preluci 1946. Baumann je u drugoj i trećoj regati olimpijskih jola osvojio prva mjesta za opatijski klub po jakoj tramontani.

… Od 19.-20.7.1947. od Preluke do Opatije-Slatine održava se Prvenstvo Hrvatske za omladinske jole L5 i Stelle. U trokutnom polju kod Preluka od  4,5 milje za jedrenje. „U klasi olimpijskih jola vodila se oštra borba za naslov prvaka NR Hrvatske između poznatog našeg jedriličara ing. Baumanna (FD Opatija) i Buja (Labud,Split)… Osvojio je prvo mjesto ponovno pokazavši visoku klasu inž. Karlo Baumann (FD Opatija) s 1247 bodova ispred 8 takmičara ostalih klubova.

… Od 30.-31.8.1947. u Opatiji je treće Prvenstvo Kvarnera s takmičarima društava / klubova Opatije, Rijeke / Sušaka a mogu sudjelovati  svi s područja Kvarnera. Na kraju je u finalnom poretku prvi ing. Karlo Baumann sa 443 boda i s 30 nastupa u 1947. godini.

Jedrilica “Naša”, na kormilu Karlo Baumann

… U studenom 1947. „Na Dan republike održana je u riječkoj luci prva Jesenska regata na kojoj su učestvovali jedriličari DŠB Galeb iz Rijeke i Jadran iz Opatije.“ Sudjelovala su 33 takmičara s 11 brodova: olimpijske jole, dinghy i Stelle na pruzi 2 x 2 milje, te krstaši  i L5, a prva je na cilj stigla Naša (1:27.0) s kormilarom Karlom Baumannom iz Opatije.

… U Opatiji je 15. rujna 1948. u DŠB Jadran  otvorena Škola jedrenja kako bi teorijom i praktičnom nastavom podučila polaznike jedrenju, veslanju i manevriranju čamcima za vrijeme od 2 mjeseca uz predavače, naše najbolje jedriličare.

… Uz proslavu Dana sporta brodarsko društvo Jadran Opatija  organizira četvrto jedriličarsko Prvenstvo Kvarnera za dinghy i olimpijske jole, od 25.-26.9.1948. s preko 20 jedrilica i 35 takmičara iz Mošćeničke Drage i Rijeke, s mnogo omladinaca koji su prošli Školu jedrenja koju „…je vodio naš dugogodišnji jedriličarski prvak i stručnjak ing. Karlo Baumann.“

… U Puli je svibnja 1949. održano „dosad najveće jedriličarsko takmičenje na području istarskog Primorja. Po idealnom vremenu,…na potezu Pula-Brioni-Pula u dvije etape.“ Sudjelovalo je 25 takmičara iz Galeba (Rijeka), Jadrana (Opatija) i Pule (Pula) u klasi krstaša, Stella, dinghy i Šljuka. Karlo Baumann se takmičio za Jadran (Opatija)

Karlo Baumann podučava mlade jedriličare u JK Galeb

… Tijekom lipnja 1949. održavaju se u Opatiji trodnevne  regate pred oko 10.000 publike, za prvenstvo Sjevernog Jadrana, kao izlučna natjecanja tipova Stella, L5 i olimpijskih jola klubova Rijeke, Opatije, Pule i Malinske za sastav reprezentacije koja će zastupati Hrvatsku na prvenstvu Jugoslavije. Pobjednik u olimpijskoj joli bio je ing. Karlo Baumann (Jadran, Opatija)

… U čast Dana mornarice, u rujnu 1951. riječki je klub Galeb inicirao organizaciju Kvarnerske regate u trokutu pred Opatijom, ali i na ruti od Opatije do Rijeke. U to je vrijeme Karlo Baumann u Rijeci podučavao teoriji jedrenja mlade galebaše temeljem svojeg bogatog iskustva.

 

Propuštene regate zbog birokracije

U Splitu je polovicom srpnja 1951.održano Prvenstvo Jugoslavije u jedrenju  na kojem se 5 dana u trokutnom polju od 6 Nmilja natjecalo oko 80 jedriličara iz 23 kluba. Prvi je bio Karlo Baumann za PBD Galeb iz Rijeke i dobio 896 bodova. „Naročito su značajni uspjesi jedriličara Malog Lošinja, dok je ing. Karlo Baumann, nakon dužeg vremena ponovno osvojio prvo mjesto u kategoriji olimpijskih yola i kvalificirao se za evropsko prvenstvo u Amsterdamu.“ koje je predviđeno na jezeru Loosdrecht od 2.-5.8. 1951. kuda Baumann nije otišao kao ni na Wörthersee jer naš Jedriličarski savez to nije imao u planu. Nakon još nekih zapreka nakon XV. Olimpijade, Baumann o tome izjavljuje: „Međutim, uvijek su iskrsavale neke zapreke kao: pomanjkanje deviza, dobivanje pasoša, viza, itd. Lanjske je godine moje sudjelovanje na Prvenstvu Evrope u Nizozemskoj izostalo radi zakašnjenja izdavanja putnih isprava.“

 

Pripreme 1951. za XV. Olimpijadu

Donesena je odluka da će na sljedećoj XV. Olimpijadi u Helsinkiju 1952. u jedrenju  nastupiti četiri klase jedrilica: Finn, Star, R 5.5 i Dragon, predloženo je da naša ekipa ima 9 takmičara i njihove rezerve, a u pripremama da će sudjelovati oko 26 iskusnijih skipera. „Po dosadašnjim propozicijama za ovogodišnje regate prvaci u pojedinim kategorijama trebali bi postati kandidati za našu olimpijsku reprezentaciju…. Za jedrilice“Finn“ naš jedini olimpijski kandidat trebao bi biti ing. Karlo Baumann ovogodišnji državni prvak u kategoriji olimpijskih jola i naš uspješni takmičar na berlinskoj olimpijadi 1936. Godine

Tekst Abdona Smokvine – La voce del popolo od 22.11.1952.

Što se tiče olimpijskog jedrenja Riječki list već donosi u naslovu da je „Kandidat broj 1: ing. Karlo Baumann iz Rijeke“. Također i u La voce del popolo od 22.11.1951. Abdon Smokvina vrlo opširno piše o dotadašnjim postignućima olimpijskog kandidata Il fiumano Baumann koji je nakon dugogodišnjeg neumornog teorijsko-praktičnog rada nastojao pronaći nove načine jedrenja.

Kako je u mladosti već s 21 godinom osvojio prvenstvo Europe u dinghy klasi na Balatonu 1935., i nastupio na XI. Olimpijadi u Berlinu 1936. on je vrativši se s tih natjecanja, počeo intenzivno raditi na planovima gradnje nove jedrilice koju je nazvao „reformirani L5“. Proučavao je neku dostupnu inozemnu literaturu ali i znanjem stečenim na studiju, izradio je nacrte i proračune za izgradnju vlastite jedrilice.

U proljeće 1952. uz svakodnevno iscrpljujuće ronjenjenje na vađenju potonulog broda Karađorđe kod Zlarina na dubini preko 50 m, Karlo Baumann je angažiran i na vađenju grtalice potopljene kod Rogoznice na dubini od 72 metra. Između putovanja iz Dalmacije obiteljskom domu u Opatiju, Karlo više od mjesec dana, u slobodno vrijeme nakon ronjenja, održava samostalne treninge jedrenja na novom monotipu, finn yoli sagrađenoj na Sušaku baš za Olimpijadu i kaže: „Sva iskustva koja steknemo na treningu da bi što bolje upoznali brod odlično će nam poslužiti za nastup na Olimpijadi.“, jer se oduvijek držao načela: „Više trenirati učeći taktiku i pravila nego glačati i lickati brod.“ Zbog toga Karlo Baumann nije u mogućnosti 1952. aktivno sudjelovati u proljetnim i ljetnim domaćim regatama propuštajući većinu tradicionalnih godišnjih regata (Istarsku regatu, Cup Opatije, Prvenstvo Jugoslavije, Višku regatu, VI. Jadransku regatu). Baumann nije mogao sudjelovati ni na jednoj međunarodnoj regati kako bi upoznao svojstva finca obzirom na druge konkurente jer je početkom lipnja morao s kolegom Tonči Buiem na put iz Zagreba za sjevernu Europu.

 

XV Olimpijske igre, Helsinki,1952.

Članovi jedriličarske reprezentacije Jugoslavije za OI Helsinki 1952: Mario Fafangel, Karlo Baumann, Drago Mijić i Tito Barač.

Takmičenja u jedrenju na XV.Olimpijadi u u Helsinkiju  započinju 20.7.1952., u 5 kategorija jedrilica, a očekuje se natjecatelje  preko 30 raznih narodnosti. Reprezentacija Jugoslavije ima 5 jedriličara: 3 predstavnika za tip Šljuka-Star (Fafangel, Bašić, Barač, a ostale zemlje 21), za olimpijske jole-Finac (Baumann, Bui, a ostale zemlje 28). Vođa puta je ing. Drago Mijić, predsjednik Zemaljskog saveza pomorsko-brodarskih društava.
Ipak, nije sve išlo po planu jer Karlo Baumann, „…zbog zapriječenosti službom, nije mogao iskoristiti ovu  idealnu priliku“  njemačkog poziva za Kilski tjedan iako je za to imao već sve osigurano – od putne karte do finn yole.“ U Helsinkiju su od 20.-29.7.1952. (uračunata su i 2 dana za odmor + 1 rezervni) na tri jedriličarska regatna polja, a za finac Linskasari sa stazama u gradskoj luci (za šljuku Harmaja). Sve se regate održavaju poslije podne. Nakon prve vožnje od sedam, Baumann je diskvalificiran zbog sudara s belgijskom jedrilicom a inače bi stigao 14. od 28 jedrilica. U drugoj vožnji Baumann je u početku vozio odlično, prešao prvu plutaču kao peti, drugu kao  deveti, treću kao deseti, a zatim uz slabljenje vjetra bio sve sporiji jer je voda ulazila u čamac, te stigao na cilj među zadnjima, a od organizatora je zatražen novi čamac. Na završetku treće vožnje 22. 7. 1952. Baumann je bio 7. (1:25,7) postigavši 703 boda uz još 168 iz prve dvije utrke, što je ukupno 871 bod. „…U natjecanju olimpijskih jola Karlo Baumann (Jugoslavija) zauzeo je 20-to mjesto između 46 takmičara“ (a Fafangel u Staru je 19. od 34 takmičara). U jednom novinskom izvješću javljeno je: „Baumann je ukupno sakupio 1.709 bodova i pobedio jedriličare Kube, Argentine, Grčke, Japana i SAD…U poslednjoj, sedmoj utrci (Primorka je stigla poslednja) a Baumann je diskvalifikovan…Kao što se vidi, naši jedriličari nisu postigli plasman koji se od njih očekivao.“ XV. Olimpijada je završena 3.8.1952. Na Olimpijadi u Helsinkiju, gdje je jedrio u tada tek uvedenoj klasi finn  postao je prvi hrvatski jedriličar koji je na Olimpijskim igrama nastupio u dvije različite klase.

Po povratku s Olimpijade ing. Karlo Baumann opširnim člankom u Vjesniku izjavljuje: „Nemamo iskustva, a i oprema nam nije najbolja… te detaljno opisuje uvjete i prilke u Helsinkiju: “Još uvečer u 11 sati moguće je čitati novine na ulici, jer sunce zalazi u 21 sat. Potpunog mraka uopće nema, jer sviće u 2 a u 4 ujutro je već potpuno svijetloJa sam svaki dan trenirao da bih uvozio (trimovao) svoje jedro, tj. ono jedro koje sam kao novo primio zajedno s jedrilicom. … Tim treningom ujedno sam se upoznavao s terenom i vjetrovnim prilikama.“ Ostatku naše ekipe nije na vrijeme stigao transport vlakom novog broda Primorke, te je Baumann jedini od naše reprezentacije mogao odmah po dolasku trenirati u fincu organizatora i vidjeti okolicu Helsinkija.

U razgovoru za VUS o svom plasmanu Baumann kaže:“U Helsinkiju sam redovito dobro startao no prednost sam gubio samo zato što nisam imao međunarodne rutine….U našoj zemlji se još uvijek ne poklanja morskom jedrenju onoliko pažnje koliko u ostalim zemljama.“ Na kraju Baumann zaključuje: „Naše sudjelovanje na ovoj Olimpijadi donijet će mnogo koristi za uzdizanje našeg jedriličarstva čija materijalna kvaliteta još daleko zaostaje iza inozemnih dostignuća..Uz pomoć naših naroda doći ćemo i mi polako do afirmacije i kvalitetnog ranga ostalih pomorskih nacija na polju ovog lijepog vodenog sporta.“
No, da baš sve na olimpijskom jedrenju nije bilo idealno ni sportski, objavio je Baumann u tisku  početkom 1953. On prenosi primjedbe takmičara iz  Ősterreische Segler Zeitunga koji opisuje prednosti nekih rekonstrukcija na fincu koje je danski jedriličar Elvström uz dozvolu montirao u svoj brod, a kojima je imao značajnu prednost jedrenjem uz vjetar  pred ostalima. Uz to Baumann prilaže i crteže tih preinaka (produžena staza / karocela,  nožni stremen), a i takmičari Engleske i Kanade su imali prednost dozvolom za preinake jedara što ostali  nisu. Još jednom se opširnijim tekstom Baumann javlja u riječkom tisku kako bi objasnio „Zašto jedriličari nisu uspjeli u Helsinkiju“, pišući kritički uz opće poteškoće i nedovoljne spreme naših takmičara, posebice i svoje: „Sve u svemu, s čitavim tokom jedrenja pri samim utrkama, osobno nisam zadovoljan. Svi potezi bilo tehničke, bilo taktičke naravi nisu mi uspijevali. Došao sam do zaključka da mi manjka regatna rutina. Zapravo, prošlo je već 14 godina kada sam posljednji put bio na međunarodnim regatama…Pri ovome se podrazumijevaju regate s jakom konkurencijom, susreti s iskusnim inozemnim natjecateljima. Ja u zemlji radi moje službene dužnosti jedva imam mogućnosti sudjelovati na jednoj ili dvije regate … državnog prvenstva…broj protivnika jedva dosiže desetak konkurenata. Kako se u takvim okolnostima može postići dobra praksa i rutina?“

Brošura – Kieler Woche 1952

Još u ožujku 1952. pred XV. Olimpijadu, Karlo Baumann je opet pozvan uz info brošuru s pravilima natjecanja, na Kieler Woche  23.-29. 6., tu  prestižnu evropsku regatu u sklopu Kilskog tjedna. Spletom okolnosti nije se mogao odazvati na ovo natjecanje: „ Kupljena je čak i karta za avion da neposredno poslije Olimpijade pođem u Kiel (Zapadna Njemačka), kako bih sudjelovao na „Kielskom tjednu“. Najdelikatnije  pitanje, priskrbljenje deviza bilo je riješeno, ali… kad je trebalo da otputujem…poduzeće u kojem radim nije me pustilo! Evo, pod ovakvim okolnostima teško se može napredovati.“


Preseljenje u Split

Kako je 1953. Karlo Baumann prešao na posao u Brodospas, s obitelji seli u Split, a jedrenjem se bavi upisan u P.B.D. „Split“, gdje obavlja dužnost tehničkog rukovodioca. Jedan je od pokretača gradnje 4 jedrilice O-jole i 4 šljuke.

U Splitu jedri na brojnim regatama. Zadnjeg, najvažnijeg dana proslave s banketom na izletu u Nečujam na Šolti, u nedjelju, 4.7.1954. te u završnoj regati 5.7.1954. natjecalo se 5 klubova u  6 tipova jedrilica, a u O-jolama je pobijedio g. J. F. Stap (Amsterdam) s 27,3 boda, a drugi je bio Karlo Baumann (Split) s 23 boda i treći A. Bui (Split), čime je klub Split u ukupnom plasmanu klubova zauzeo 3. mjesto.  Baumannu je to bila posljednja regata!

 

PROČITAJTE PRETHODNI TEKST: KARLO BAUMANN – ČOVJEK ISPRED SVOGA VREMENA (1)

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime