Alan Žic nas vodi u još jedno napušteno selo na Krku. Kod samog skretanja za Kras (ulijevo) sa glavne prometnice, s desne strane nalazi se bijeli put koji nas vodi ravno do ruševina napuštenog naselja Lizer. Mjesto je dobro sakriveno od slučajnih pogleda vozača ali vrlo blizu ceste. Lizer je bilo raštrkano naselje bez nekog pravog centra i bez crkve, skupina zaseoka međusobno poprilično udaljenih. U spisima iz 16. stoljeća naselje se spominje na veljotskom jeziku kao Liza Maura (Lizer Veliki). Jezero Ponikve nije daleko, a odande im je stigla i zla sudbina – epidemija malarije koja je u drugoj polovici 19. stoljeća prouzročila napuštanje sela. Kurat u Korniću, Anton Matanić, izvještava 1872. godine da još poslužuje Lizer, a samo četiri godine kasnije zadnji stanovnik, neki Pinčić,  napušta naselje nakon što mu se zapalilo sijeno i kuća mu izgorjela (navodi Ragužin 2005.). Ostaci kuća još jednog Lizera nalaze se iza piste za karting.  Do njega se stiže autom uz lijepu poljsku stazicu; uz ruševinu jedne veće kuće je i ruševina mošune te lijepo očuvano guvno.”, tumači  Žic koji nas je  upravo doveo na mjesto opisano u knjizi.

Alan nam je pročitao i jednu crticu iz života u tom naselju koju je zabilježio N. Bonifačić – Rožin (prema pričanju Ante Mrakovčić – Jurove): ” Bile su dvije  sestre: Manda i Mare. Manda je bila lijepa i puna grijeha, a Mare ružna i kao bez krvi. Bile su siromašice, pa  su išle nadničariti na zemlji, da bi preživjele. Kada su u Lizeru brale grožđe gazda je Mandu zvao pod smokvu, da joj se igra kosom, a Mare se je  krivila oko trsja, da su joj leđa pucala. Dogodila se nesreća i Manda je ostala u drugom stanju. Kada su plele pšenicu na Kampeljima, Manda je skakala s visokih suhozida da bi se oslobodila onoga pod srcem, a Mare joj je vikala: “Dabogda se ubila!”

Kad je Manda rodila, sestra Mare došla je pored nje i ljutito joj rekla: “Bolje bi bilo da si kamen rodila nego tog crvića jer kamen bi mogla baciti u more, a dijete ne možeš.” Kad je Manda umrla, vidjela je Mare svog anđela čuvara, kako ulazi u kuću preko kućnog praga. “Gdje si bio?”, upitala ga je. On joj je odgovorio: “Na sprovodu tvoje sestre Mande.” Pita ga Mare: “Koliko vas je bilo?” A on joj je odgovorio: “Ja i njen anđeo.” Nato mu reče Mare koja nije griješila i koja je uvijek u crkvu trčala “A koliko će vas biti na mom sprovodu kad ja umrem?” Anđeo joj je odgovorio: “Samo ja!” Nato ga je Mare klela: “Ne trebaš ni ti doći!” I on ju je  napustio.”

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime