vremenski putnik
Istanbul 2010 / foto: Stanko Abadžić

Mediji su puni priča o osobama koje su navodno putovale kroz vrijeme. Internet, svojevrsno kontrolirano digitalno smetlište, godinama reciklira urbane legende o ljudima koji eto imaju tu moć da putuju kroz vrijeme, obično upotrebom vremenskog stroja.

Neki teoretičari kažu kako je putovanje kroz vrijeme teoretski objašnjivo. Svatko od nas drukčije poima vrijeme i prostor; čisto filozofski – sve je relativno, a svako putovanje je ionako jedinstveno iskustvo.

Fotografija je odraz vremena. Kada gledate fotografije njemačkog fotografa Augusta Sandera, koji je od ranih 1920-ih slikao portrete stotina njemačkih građana, kroz projekt Čovjek 20. stoljeća, kategorizirajući ih prema društvenom tipu i zanimanju – od radnika na farmi, cirkuskih izvođača, do prosperitetnih gospodarstvenika i aristokrata, pred vama je iscrpna analiza karaktera i životnog stila svih slojeva njemačkog društva.

vremenski putnik
Zagreb 2014 / foto: Stanko Abadžić

Mogao bih nabrojati niz autora u čijim se radovima izrazito odražava trenutak vremena u kojem su nastali, ali to mi nije namjera. Tražim način kako predstaviti fotografa kojem je glavna odlika opusa bezvremenska fotografija. Stanka Abadžića upoznao sam kroz aktivnosti Hrvatskog foto saveza, a znali smo se susresti u prvim godinama rovinjskih Photo Days-a, kada je ta manifestacija bila više Photo, a manje Days, kao i na nekim izložbama u Zagrebu. Stanko je svjetski putnik zanimljiva životopisa. Koracima mačka u čizmama od sedam milja, Stanko obilazi gradove, osluškujući njihove priče, a u džepu nosi pješčani sat pun zrnaca vremena, okrenut tako da u njemu vrijeme ne teče, i neumorno slika.

vremenski putnik
Rijeka / foto: Stanko Abadžić

Za sebe kaže da nije reporter i ne mora poštovati pravila reportaže: snimiti, isporučiti uz kratki opis, to njega ne zanima. On putuje i bilježi foto aparatom. Fotografijama ne prikazuje socijalnu sliku svijeta u kojem živimo, tu zadaću prepušta drugima.

Nedavno mu je izašla 16. knjiga “Gradovi” u izdanju Udruge Kadar 36. Knjiga ima 120 crno-bijelih fotografija iz 25 gradova. Bari, Matera, Berlin, Prag, , Odessa, Zagreb, Beograd, Tokio, Buenos Aires, Istanbul te razni gradovi po Maroku, a i Rijeka mu je tako „upala“ u vidokrug objektiva. Knjiga nema uvodni tekst jer Stanko smatra da je fotografija vizualni medij i ne treba joj tekst kao posrednik. Fotografija, kaže on, mora imati snagu da dotakne emotivno polje. Danas se često promoviraju slabe fotografije i izložbe, sve se umata u tekst koji bi trebao pokriti i prikriti lošu fotografiju, šaljući navodno važne poruke javnosti i propitujući društvo u kojem živimo.

vremenski putnik
Paris 2010 / foto: Stanko Abadžić

O njemu i njegovih 16 knjiga fotografije koje govore o gradovima  u kojima je boravio i ljudima koji su na određeni način, osobnošću, trenutkom u kojem su se našli upravo na tom jedinstvenom mjestu koje je privuklo njegovo oko, pisali su brojni kritičari. Sve same hvale i pohvale. Jasne,  čiste, estetski oblikovane, fotografije u kojima se često na humorističan ili nostalgičan način igra kontrastima svjetla i sjene, odlika su njegova rada. Svijet oko nas je režiser, scenarist i izvođač, a Stanko gospodar vremena.

U pogledu savršenosti kompozicije uspoređuju ga s majstorima fotografije poput Cartier-Bressona, Brassaia, Sudeka, Kertesza, ima tu i Koudelke, Doisneaua, Haussera, Ronisa, pa pomalo i Dapca, ali čemu usporedbe, svaki se od navedenih umjetnika na određeni način izdvaja od drugih prepoznatljivim stilom, a to radi i Abadžić. Njegov stil odražava se u bezvremenosti njegovih fotografija, za koje biste, da ne znate kada su nastale mogli pomisliti da su snimljene prije pedesetak i više godina, u vremenima koja su davno prošla. On je Orhan Pamuk fotografije.

Kako mu to uspijeva, jednostavno –  Stanko je vremenski putnik.

PROČITAJTE PRETHODNI ČLANAK IVICE NIKOLCA:

POLJUBI ME DIGITALNO, VOLI ME ANALOGNO

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime