Oduvijek su me inspirirale snažne žene koje su bile sposobne na mnogim područjima života, ali nisam ni slutila da se jedna takva krila i u mjestu iz kojeg dolazim – Tinjanu. Iako nije svjetski poznata – svakako zaslužuje barem malo medijske pažnje, jer zahvaljujući njoj došla sam do nekih divnih kulinarskih otkrića.

O kuhanju sam svakako najviše naučila od svoje majke i svojih nona, ali recepti iz kuharica Lidvine Depiera sežu još iz davne 1876. godine.

Lidvina Depiera – multitasking žena 19. stoljeća

Prije nego se bacim na njeno kulinarsko i gastronomsko blago, moram reći da sam ostala u

Lidvina Depiera

blagom šoku kada sam shvatila da se ne radi samo o domaćici, već i ženi koja je u 19. stoljeću bila upraviteljica pošte u spomenutom mjestu Tinjan (inače općina pršuta 😊). No to nije sve, već mislim da je najveće postignuće to što su je hvalili čak i u listu „Naša sloga“ koji je inače pisao samo o Hrvatima, a Lidvina je ipak bila talijanskog porijekla.

Dakle, slobodno mogu reći da je to bila jedna svestrana žena, s očito vrlo izraženom moći multitaskinga.

Prema podacima koje sam pronašla u zavičajnoj zbirci Enriko Depiera (posljednji muški potomak te plemićke obitelji koja se u Tinjan doselila još u 16. stoljeću), čini se kako su njezine kuharice nastale dok je još bila djevojka koja se pripremala za udaju. Rođena je 1860. godine, što znači da je imala 16 godina kada je krenula pisati kulinarsku povijest Tinjana.

Kuharice za slatka i slana jela

U zbirci su pronađene dvije kuharice, jedna za slana jela, te druga za slatka. A koliko je bila organizirana govori i činjenica da je u svojim ručno pisanim kuharicama imala čak i kazalo kako bi se lakše snašla. Tako je npr. kuharica Slatka jela podijeljena u pet dijelova. Prvi dio obuhvaća torte, kao što su torta od čokolade, naranče, orašastih plodova (osobito badema), limuna, kestena, ruma… Naravno da se u ovom dijelu spominje i najpoznatija istarska torta Pandešpanja. Drugi dio se odnosi na razne pudinge, od kojih bi izdvojila puding od bijelog vina za koji do sada nisam nikada čula. U trećem dijelu pak piše recepte za razne kekse i foccacie gdje opet prevladavaju bademi, ali čak i amaretti gdje se zasigurno vidi talijanski utjecaj. Važnost primjene onoga što nas okružuje u zdravstvene svrhe vidi se u četvrtom dijelu gdje ima mnoštvo recepata za likere i sirupe (od samoniklog, ali i domaćeg bilja). Tako se tu može pronaći lijek protiv kolere ili mast za suhe ruke, ali i razne voćne marmelade. Peti dio je, recimo, svaštara koja je nastala nešto kasnije, pa čak i do njezine smrti 1918. godine. U ovom dijelu vidi se i utjecaj katoličke vjere pa smo tako tu pronašli recept za študlu koja se pripremala za slavlja svetaca zaštitnika (sv. Šimun i Juda Tadej).

Slatka kuharica

Slana kuharica je nešto manje opsežna, ali obuhvaća svakako tradicionalna i poznata jela poput omleta od krumpira, njoki u šugu, jela od teletine i sl. A tu su i suvremena jela kao što je juha od kozica.

Dio recepata prepisivala je i iz tiskane kuharice koja je izdana 1876. godine, no nama su za oko najviše zapeli oni recepti koji su nasljeđe obitelji i poznanika. Te smo recepte prepoznali prema opisu u naslovu gdje je u zagrade dodavala imena osoba od kojih je naslijedila recept, a čak i moja majka danas koristi ovu metodu 😀

Kuharice Lidvine Depiera – i danas isti recepti za iste prigode

Ono što nas je najviše fasciniralo u ovim kuharicama je i činjenica da su se neki od ovih recepata sačuvali do današnjih generacija, te se i dalje pripremaju za iste prigode. Tako se študel (ili povetica) i dalje pravi za najveće katoličke blagdane s nekim od tradicionalnih punjenja kao što su orasi, grožđice i domaće marmelade.

Sjećam se i onih priča od mojih nona, kako su dio grožđa nakon berbe spremali pod grede na tavan i sušili. Taman do Božića, pa čak i Uskrsa bile su spremne slatke zlatne grožđice koje su se prije stavljanja u nadjev za študel uvijek potapale u domaću rakiju. Pa ako su uz to sačuvali koji orah ili lješnjak, priredile bi pravu gozbu, a ukućani su samo mogli maštati o tim okusima do sljedećeg blagdana.

Posuda za šećer

No ako ćemo pričati o gastronomiji Tinjana moram spomenuti i kako su stanovnici ove općine najčešće bili zemljoradnici koji su svoje usjeve prodavali ili mijenjali za nešto što im je bilo potrebnije u određenom trenutku. Tako se jelovnik mojih predaka uglavnom sastojao od pšeničnog ili kukuruznog kruha, kukuruzne krupice ili palente, krumpira, nešto lisnatog povrća koje su zasadili i tek ponekad mesa. Zanimljivo je kako je nekad kruh od cjelovitog brašna ispod peke bio jedina opcija za seljake, a danas se s pravom naziva delicijom. Uff, kad se samo sjetim tog divnog mirisa i šuškavog zvuka kore.

Strafuji, zameteni krumpiri i njoki na žlicu

Nekih jela sjećam se još i iz djetinjstva, a to su „Strafuji“ – mrvičasto „tijesto“ koje nastaje miješanjem brašna s vrlo malom količinom vode. Zatim se to sipa u vodu koja ključa, kuha 10-ak minuta, te se u to dodaje i mlijeko prema želji kako bi se dobila kremastija tekstura. Vrlo je važno da se mrvice tijesta ne slijepe, te da budu prisutne i kad je jelo gotovo. Strafuji su najčešće posluženi kao doručak ili pak večera.

Također mi je zanimljivo bilo i jelo imena „Zameteni kumpiri“ što je zapravo kuhan krumpir u čiju se vodu kasnije doda malo kukuruzne krupice (palente) i kuha dok se ne dobije kaša.

Omiljeno jelo kao djevojčici bili su mi (a i danas su) njoki na žlicu koje sam voljela raditi zajedno s mamom ili nonom. Također vrlo oskudan popis satojaka, pošto se od samo brašna i vode zamijesi mekano ljepljivo tijesto koje se žlicom stavlja u toplu vodu. Kad  omekšaju, na još tople njoke polije se pržena panceta i malo ribanog sira, pa ako mene

Kuhinjsko posuđe iz 19. stoljeća

pitate – to je pravo gastronomsko blago.

Dakle, moram priznati da su naši preci bili vrlo kreativni. Od vrlo jednostavnih i naizgled nespojivih namirnica stvarali su nova jela koja su im davala snagu potrebnu za težačke poslove. Dobro su znali iskoristiti sve što je bilo oko njih, a mislim da je svima nama to vrlo važna lekcija.

Na samom kraju spomenuti ću kako se sprema i prijevod Lidvininih kuharica (s talijanskog na hrvatski), no čini se kako to ipak neće biti tako skoro, pa ću se potruditi u nekim sljedećim javljanjima podijeliti s vama i poneki ukusni recept 😊

 

SLIJEDI: LIDVININI RECEPTI

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime