Na starim fotografijama i razglednicama Rijeke i okolice razvidno je da su površine kamenitih, obešumljenih predjela u ne tako davnoj prošlosti bile mnogo rasprostranjenije nego što su danas. Prevladavali su raznoliki tipovi kamenjarskih pašnjaka i ogoljenih kamenitih terena, pa iako se šumska vegetacija Hrvatskog primorja, zbog sekundarne sukcesije, tj. naseljavanja i razrastanja drveća i grmlja na obešumljenim terenima, posljednjih desetljeća znatno oporavila, ostaci kamenitih goleti još su tu i tamo vidljivi kao nevelike kamene površine u danas prevladavajućem šumskom krajobrazu.

Škrapari i škrape, griže i grižine

Takvi relikti ogoljenih krških terena najbolje su uočljivi u obliku škrapara, škrapa, griža, grižina,…, koji vrlo polako zarastaju, za što ponekad trebaju proteći čitava desetljeća pa i stoljeća, a ponekad, može se pretpostaviti, čak više tisućljeća, jer plodno tlo na njima vrlo polagano nastaje ukoliko ga još prije ne isplahnu i odnesu kiše. Oni se odlikuju težom prohodnošću i površinskom bezvodnošću jer oborinske vode odmah poniru u pukotine među kamenjem i stijenjem. Posebno je zanimljivo da se upravo na tim sušnim krškim terenima s ogoljenim karbonatnim stijenama pojavljuju i kamenice, poseban tip škrapa – u obliku većih ili manjih udubljenja u kojima se voda zadržava još neko vrijeme nakon kiša ili otapanja snijega (sl. 1).

Slika 1. Prirodna kamenica na griži u šumi iznad Kostabele, vidljiv je obraštaj alga, mahovina i lišajeva uz rub vode

Osim zanimljivim oblicima, škrape i griže odlikuju se i posebnim biljnim i životinjskim svijetom, a kamenice su važne kao mjesta gdje životinje mogu utoliti žeđ (kad u njima ima vode) u bezvodnom kršu. U kamenicama se u vrijeme kad sadrže vodu također razvijaju raznolike vrste mikroorganizama, alga i sitnih životinjica. Čak i kada u njima nema vode, ponekad su na njihovim rubovima vidljive zajednice raznobojnih mahovina, lišajeva, a rijetko i cvjetnica što nam ukazuje da su one mala središta bioraznolikosti u bezvodnom kršu. Od brojnih primjera takvih terena u okolici Rijeke izdvojili smo samo tri, pa ovom prigodom, želeći i na ovaj način obilježiti Međunarodni dan voda, ukratko predstavljamo:

  1. Obešenu grižu u šumovitom području općine Viškovo,
  2. kameniti greben južno od vrha Lipać iznad Gornjeg jelenja i
  3. neuobičajenu „zaglađenu“ grižu iznad Kostabele na području grada Rijeke s njihovim pridruženim karakterističnim kamenicama.

Obešena griža

Griže su čest naziv za pojave škrapara i manjih kamenitih ogoljenih površina unutar šume na području općine Viškovo, odnosno na Halubajskom krasu. Obično su to uzvišeniji dijelovi reljefa s kojih je isprano plodno tlo pa je kamenitost njihovo osnovno svojstvo. Oko njih mogu biti razmještene vrtače. Neke od tih vrtača (ponikava) danas su šumovite, a nekoć su bile obrađivane (i tada se uobičajeno nazivaju dolci), pa se nerijetko iz njih, kako bi se poboljšala mogućnost obrade tla, trijebio kamen i slagao u suhozide i gromače ili se nabacivao bez nekog reda na grižu. Jedna od izrazitijih je i griža zanimljivog naziva Obešena. To je izdužena i uska, gola kamenita krška tvorevina prepuna oštrljastog i rasklimanog stijenja, s brojnim škrapama, a proteže se (visi kao „obješena“) od vrha kamenite glavice (koja je njezin najistaknutiji sastavni dio) u smjeru juga u dužini od oko 120 metara (sl. 2) prema dolcu čiji naziv nismo uspjeli doznati.

Slika 2. Obešena griža u Halubajskom krasu
Slika 3. Isušene kamenice na škraparu Obešene griže

Uokolo se griže razrasla kržljava submediteranska šuma i grmovi – osobito je brojna rašeljka (Prunus mahaleb), kojoj očito „odgovaraju“ ekološki uvjeti na rubovima ovakvih kamenitih staništa. Među naoko golim škrapama griže ipak gdjegdje raste i oskudno raslinje; na vrhu griže raste u pukotinama stijena mahovinasta merinka (Moehringia muscosa), drugdje rastu mahovine, neobičnom se bojom izdvaja lišaj izrazito crveno-ružičaste boje (Verrucaria marmorea) (sl. 4)…, ali ima i lišajeva drugačijih boja. Od cvjetnica tu je i purpurna iglica (Geranium purpureum), tršćanski karanfil (Dianthus tergestinus) i još neke, a od paprati zastupljen je zlatinjak (Asplenium ceterach). Na griži je nekoliko lijepo razvijenih škrapa, ali nađe se i poneka kamenica u kojima prilikom naše posjete u mjesecu ožujku nije bilo vode (sl. 3). S vrha kamenite glavice koja je najviši dio Obešene griže pruža se lijep vidik na širu okolicu, posebno na planinu Obruč i nedaleko brdo Plešivac, nekad očito (sudeći po nazivu) golo, a danas prekriveno sađenom šumom crnog bora.

Slika 4. Neobično obojeni lišaj Verrucaria marmorea na stijemama Obešene griže

Kameniti greben južno od vrha Lipać iznad Gornjeg jelenja

Budući da se nalazi u višim predjelima krša ogoljelost ovog kamenitog grebena vjerojatno je – uz eroziju vodom, rezultat djelovanja snijega, leda i osobito bure čije smo snažne nalete imali prigode doživjeti pri jednom od posjeta ovom za prirodoslovca zanimljivom predjelu. Vegetacija koja tu i tamo izviruje između raspucanih stijena oskudna je i preteže  vrlo otporan i vrlo razgranat, ali zbijeni grm – alpski likovac (Daphne alpina), čije gusto izrasle i posložene graničice vjerojatno štite međusobno jedna drugu od naleta bure. Stoga ovaj grmić nikad nije povinut kao neke druge vrste grmova i stabala u smjeru puhanja bure što govori da je iznimno dobro prilagođen rastu na burištima i oskudnim kamenitim staništima. U našim je krajevima uobičajen od nižih nadmorskih visina, primjerice, od stjenovitih dijelova doline Rječine i Vinodola pa do visova Obruča i primorskih padina okolnih brda i planina. I neka stabla prilagođena buri, kao što je mukinja (Sorbus aria), ovdje se mogu također naći ukorijenjena u pukotinama, ali kako je plodnog tla malo, ovdje su izrasla kao kržljavi, niski i uz tlo prilegli grmići.

Slika 5. Oskudna vegetacija na kamenitom grebenu južno od vrha Lipać iznad Gornjeg Jelenja

Ono što nam je posebno privuklo pažnju je mala kamenica oblikovana na zaravnjenom dijelu vapnenačkog grebena, koja je u vrijeme našeg posjeta još sadržavala nešto vode, ali vode neobične boje – tamno purpurne! Zapravo su takvo obojenje poprimile najviše stijenke kamenice i pretpostavljamo da se radi o nekoj od zelenih alga iz skupine Chlamydomonadales koje sadrže kemijske spojeve karotenoide (hematokrom), a oni algi služe kao zaštitni crveni pigment protiv snažnog sunčeva zračenja koje očito djeluje u ovakvim nezaštićenim i suncu izloženim staništima kakvi vladaju u povremenim lokvicama nastalima u kamenicama iza kiše. Jer kada se kamenice isuše alga mora preživjeti i direktno sunčevo, u prvom redu ultraljubičasto zračenje, u isušenom stanju, pritajena sve do nove prilike – neke obilnije kiše. Zanimljivo je da su alge iz ove skupine prilagođene i vrlo hladnim uvjetima, gdje na visokim planinama ili u polarnim krajevima mogu živjeti čak i na snijegu i ledu dajući im često crvenkasto ili neko drugo obojenje.

Slika 6. Kamenica s purpurno obojenom algom na grebenu južno od Lipaća iznad Gornjeg Jelenja

Griža u šumi iznad Kostabele

Između Preluka i Kostabele proteže se razmjerno veliki šumski kompleks sve do predjela Brgud u zaleđu. To je najveća površina očuvane autohtone priobalne primorske šume na području grada Rijeke. To je i teško prohodan predio, osobito zbog prostranih sastojina bodljikave veprine (Ruscus aculeatus), pa zađemo li u njega imamo osjećaj kao da smo u pravoj divljini, iako nadomak gradu. Također i u ovoj šumi, kao i u prije spomenutim šumama Halubja, nailazimo na, tu i tamo razasute, ogoljene kamenite dijelove, kao što su to i svojstvene, prilično zaglađene kamenite površine, koje obasižu svega nekoliko desetaka metara četvornih, a obrasle su oskudnim lišajevima i ponekim busenom biljaka cvjetnica (sl. 6). Mogli bi ih također označiti kao svojevrsne griže. Uokolo njih razrastaju se grmovi i kržljava šuma – od grmova izdvajaju se bodljikavi predstavnici poput drače ili dirake (Paliurus spina-christi) i endemičnog grma primorskih Dinarida – srednje krkavine (Rhamnus intermedia), što prolaženje kroz krajolik još više otežavaju. Ti bi bodljikavi grmovi, kao „relikti ispaše“, mogli ukazivati na ne tako davno korištenje ovih površina kao pašnjaka. Na jednoj od takvih zaglađenih stijena – griža iznenadila nas je kamenica u dnu ispunjena vodom. Nekoliko koraka, na stijeni nizvodno od nje, još je jedna „kamenica“, također s vodom na dnu, ali očito ova druga nije nastala prirodnim načinom, tj. djelovanjem vode na karbonatnu stijenu, već ju je netko izdubio čekićem i dlijetom. Možda se „inspirirao“ prirodnom kamenicom i odlučio je „preslikati“ nekoliko metara dalje u stijeni, još jednu, možda da dobije dodatni „izvor“ vode.

Slika 7. Kamenica isklesana ljudskom rukom u stijeni nekoliko metara nizvodno od prirodne kamenice na griži u šumskom predjelu iznad Kostabele

Obje ove „kamenice“ i prirodna i ova tko zna kada izdubljena ljudskom rukom, danas samuju u teže prohodnom predjelu i vjerojatno služe pokojoj ptici ili drugoj šumskoj životinji kao pojilo. U „uzvodnoj“, prirodnoj kamenici iznenadila nas je pojava obraštaja nitastih zelenih alga, nekoliko vrsta raznobojnih mahovina i lišajeva, pa čak i jedne cvjetnice – oštrodlakave gušarke (Arabis hirsuta), što u kamenicama gdje vodne prilike tijekom godine jako variraju – a vjerojatno su veći dio godine suhe, i nije uobičajena pojava. U obje ove kamenice na dnu je nataloženo i trune otpalo lišće, a između lišća vide se kako u vodi brzaju sićušni ostrakodni račići.

fotografije: Marko Randić

PROČITAJTE PRETHODNI TEKST MARKA RANDIĆA:
RIS, VUK I MEDVJED – PRIJELOMNI DOGAĐAJI U ZADNJIH 150 GODINA

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime