To su riječi koje mi još dan danas odzvanjaju u glavi, baš i kao mojim vršnjacima, ali vjerujem i većini ljudi u Opatiji. Riječi koje su uporno izvikavale mame, učiteljice, susjedi, prijatelji, … . Kao neku mantru kojom su željeli utisnuti u podsvijest djece zabranu koja upravo djeci nema nikakvog smisla jer im je najprirodnije da bosonogi i neopterećeni mogu koristiti to malo zelenila koje imaju u gradovima. Samo ljudima u gradovima potrebna je zabrana, ograda ili tabela na kojoj se izričito zabranjuje neka radnja.

Tabela o „Zabrani“ korištenja travnjaka u opatijskom Parku sv. Jakova

U europskim gradovima zabrane su prošlost

Većina europskih gradova odavno je ukinula zabrane hodanja travnjacima u javnim parkovima, kao i na zaštićenim spomenicima parkovne arhitekture, njegujući zdravu naviku suvremenog života.  U svijetu se travnate površine koriste za odmor, opuštanje, kratki bijeg od gradske vreve, ali prije svega prijeko potrebni kontakt s prirodom. Većina ljudi će radije izabrati sjesti u park i napraviti pauzu od posla za marendu, nego što će izabrati sjesti u kafić ili neki restaurant. U velikim europskim gradovima, imao sam prilike vidjeti kako funkcioniraju travnate površine parkova; ljudi bez obzira na godine ili poslove koje obavljaju koriste parkovne površine u potpunosti. Tako je nerijetka slika gdje vidiš mladog poslovnog čovjeka u odjelu koji sjedi na dekici na travnjaku sa svojim laptopom, ili pak djevojke koje se samo sunčaju, čitaju knjige, djecu koja su tek prohodala, mlade koji se dobacuju loptom. U park se nosi marenda, sokovi, čaše za vino, dekica, plahta, ali prije svega dobro raspoloženje koje upravo parkovi i ovakav način korištenja travnjaka i ostalih parkovnih površina, donose suvremenom urbanom čovijeku. Ne postoji ništa prirodnije od čovjekove potrebe da se travnjak uistinu i koristi i da bude funkcionalan a ne samo reprezentativnog karaktera. Vrijeme u kojem travnate površine gledamo iz daleka i sa nekom zabranom, odavno su prošla.

Sunčani dan u Central Parku, New York

Medicina, znanstvena istraživanja

Sva novija medicinska istraživanja pokazuju kako djeca koja hodaju bosa imaju pravilnije držanje dok hodaju, pritisak tijela na stopalo je ravnomjerniji, a svod stopala se razvija pravilno. Pedijatri također trvrde kako boso hodanje kod djece smanjuje i padove jer informacije o svom okruženju primaju iz stopala te manje gledaju u tlo ispred sebe. Sada već davne 1992. godine, napravljeno je i istraživanje na uzorku od 2300 djece, koje je pokazalo kako je veća prevalencija spuštenih stopala kod djece koja su hodala u obući (8,6%), nego kod djece koje su hodala bosa (2,8%).  Neke druge alternativne studije odlaze tako daleko i zastupaju teoriju „uzemljenja“.  Vodeći stručnjak na tom polju je biofizičar dr. sci. James Oschman koji tvrdi da kada „stopalo dodirne Zemlju, ili se sa Zemljom povežete preko žice, Vaša se fiziologija mijenja. Dolazi do trenutne normalizacije i uključuje se protuupalni sustav. Ljudi imaju upala stanja zato što se nikada ne povezuju sa zemljom, izvorom slobodnih elektrona, a oni mogu neutralizirati slobodne radikale u tijelu koji znaju uzrokovati bolesti i propadanja stanica.“

Bosonogo hodanje kod djece smanjuje i padove jer informacije o svom okruženju primaju iz stopala te manje gledaju u tlo ispred sebe

Bilo kako bilo i nevezano za sva istraživanja, vjerujem da i sami znate kakav je osjećaj hodati bos po prirodnoj podlozi.

Održavanje travnjaka

Ali da se ne varamo; održavanje travnjaka od strane struke je izuzetno zahtjevno. Zasnovati travnatu površinu je najmanji problem kada se uzme u obzir  količina energije koja se uloži i potroši prilikom održavanja i njege.  Osim redovite košnje, prihranjivanja i navodnjavanja izuzetno je bitno aerirati (prozračiti) travnjak, naročito ako je to travnjak koji je u funkciji korištenja. Redovitim zalijevanjem zemlja se sabija, te se smanjuje protok zraka i hranjiva do korijena trave, zato je aerifikacija tla od iznimne važnosti. Što se tiče tipa travnjaka postoje ukrasni, upotrebni i sportski travnjaci, ali kombinacija sjemena uvijek ovisi o vrsti tla i podneblju u kojem se sadi. Opatijska mikroklima kao da je stvorena za savršene travnate površine kojima se na žalost (u ovom trenutku) imamo prilike samo diviti.

Opatijski travnjaci koji imaju samo i isključivo dekorativnu ulogu, već su odavno trebali biti središta života u parkovima

Često se u Opatiji čuje, kako bi se hodanjem po travi, trava uništila, što naravno nije istina. Čak ni intenzivnim korištenjem, ali uz uvjet ako se pravilno održava. Treba se samo sjetiti koliko dobro održavanim izgledaju travnjaci nogometnih igrališta ili pak onog travnjaka na najstarijem svjetskom teniskom turniru Wimbledon u Londonu. Na tom istom Wimbledon-u, stalno je zaposleno tridesetak ljudi koji se brinu samo i isključivo za travnjake, ali turnir se ne sastoji od samo jednog terena već njih 41 s travnatom podlogom (19 za potrebe turnira i 22 za treninge). Ali da se vratim na našu opatijsku priču, ne pišem o takvom intenzitetu (sportskom) korištenja travnjaka već puno blažem obliku. Sportske terene spomenuo sam samo za usporedbu da se uistinu može, ako postoji i volja. Olakšavajuća okolnost kod tzv. grešaka koje mogu nastati u/na travnjacima u obliku nekih žućkastih površina mogu se rješavati „školovanim travnjacima“ ili jednostavnije rečeno – balama travnatog tepiha koje se postavljaju na oštećene djelove travnjaka.

Isplati li se ukinuti zabranu hodanja po travi?

Apsolutno da! U ekološkom, ekonomskom i urbanom kontekstu. Najjednostavniji pristup u poslovanju zaštićenih prostora temelji se na privlačenju i otvaranju što većeg broja posjetitelja/korisnika, a financiranje uključuje dio financijskih sredstava iz gradskog proračuna koji pokriva osnovne potrebe i drugi dio prihoda od raznih usluga; iznajmljivanje prostora, livada, koncesije, usluge stručnog vođenja, edukacija, organiziranje manjih festivala koji se mogu odvijati tokom cijele sezone, zasebno (Parkovi d.o.o.) ili u kombinaciji sa Festivalom Opatija i Muzejom turizma.

Popodnevno odmaranje na travnjaku, Park Zrinjevac, Zagreb

Svako kulturno nasljeđe daje autentičnost destinaciji, odnosno čini je drugačijom i daje joj identitet, što je potrebno iskoristiti kao prednost u odnosu na druge destinacije. ALI nije dovoljno imati samo kulturno naslijeđe, kao što je slučaj sa Opatijom, već tim naslijeđem treba znati upravljati; ekonomski i marketinški. Prostor opatijskih parkova potrebno je planirati kroz korištenje prostora tako da se ostvari zaštita ali i unapređenje prepoznatljivog povijesno-kulturnog identiteta Opatije.

I dok je u Europi ponuda kulturnih događanja, manifestacija i festivala sve inovativnija, jer se većina kulturnog sadržaja seli iz zatvorenog u otvoreni urbani ili ambijentalni prostor, Opatija spava po tom pitanju. Opatijski parkovi su generalno bez sadržaja, a osim „wow“ momenta koji dožive turisti na sekundu ugledavši to još nešto preostale flore, oni se po parkovima ne zadržavaju. Da ne pričam o autohtonom stanovništvu koje gotovo da i ne koristi park, osim ako s mula moraju doći na Slatinu pa im je to najkraća komunikacija.


Festival “More knjiga na Zrinjevcu”

Za fantastičan primjer kako se mogu koristiti zelene površine a koje su pod zaštitom u kategoriji zaštićenih krajobraza  ne trebamo ni odlaziti van Hrvatske – festival „More knjiga“ samo je jedan od festivala koji se održava u središtu Zagreba na povijesnoj Zelenoj potkovi, točnije parku Zrinjevac. Prošle godine privukao je 150 tisuća ljudi. Cijeli festival u trajanju dva tjedna, koncipiran je kao manifestacija bogata sadržajima poput književnih susreta, „art evenata“, filmova na otvorenom, glazbenih večeri; da ne spominjem da je festival pripremio više od 300 besplatnih knjiga na hrvatskom i engleskom jeziku. Na samom parku stvorena je golema gradska čitaonica. Uz kulturne sadržaje, tu su bili i oni prehrambenog karaktera, kao i štandovi sa osvježavajućim pićima, da ne spominjem senzacionalnu scenografiju kipara Maria Mišea inspiriranu morskim meduzama.

U sklopu manifestacije “More knjiga” održane su i radionice „Čitaj mi“ u sklopu nacionalne kampanje za promicanje čitanja djeci od najranije dobi, a sve s ciljem da se razvije ljubav prema čitanju i kod najmlađih.
Festival „More knjiga“, Park Zrinjevac, Zagreb

A „More knjiga“ samo je jedan u nizu bisera koji se održavaju na otvorenim travnatim površinama u organizaciji TZ Grada Zagreba.

Festival „More knjiga“ uz večernje programe, Park Zrinjevac, Zagreb

Zašto smo mi u Opatiji toliko drugačiji od naših sunarodnjaka koji čine fantastične stvari na kontinentu?  Trebam li spominjati koliko su opatijski parkovi savršeni kao kulise baš za takva događanja od kojih će prvenstveno ljudi u Opatiji i okolici biti ispunjeni i sretni? Da ne spominjem koliko to doprinosi Parkovima kao firmi – u ekonomskom ali i onom posrnulom statusu firme koji ima sada među većinom građana.

Dnevna zbivanja u sklopu festivala „More knjiga“ u Zagrebu privlači veliki broj svih uzrasta koji aktivno ili pasivno sudjeluju u festivalu na travnatoj površini Parka Zrinjevac.

Da li sam pogriješio u izboru teme? Ne znam. Sve što pišem iz srca je. I da se razumijemo; ovo nije poziv da izgazimo sve travnjake grada Opatije, jer u konačnici poštovati znak na kojem piše „hvala Vam što ne gazite travu“, predstavlja čin poštivanja pravila iza kojih ću uvijek i bez skrupula stajati. Međutim, ovo je poziv da se gradske vlasti, a prvotno Parkovi kao firma koja bi trebala predlagati i smišljati inovativne i nove ideje, preispita oko zakonskih regulativa i uvjeta prenamjene nekih određenih prostora.

PROČITAJTE PRETHODNI TEKST PETRA BANDE: SMJEROKAZ KA BEČU

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime