Na Risnjak sa sve četiri strane svijeta

Kasna je jesen, kiša ili već pada ili će uskoro pasti i tako skoro mjesec dana, ali na Risnjak se ipak ide. Te nedjelje skupio se veliki broj planinara, puno njih iz Kamenjakove planinarske škole, ali i dosta „starih”. Risnjak nije težak, ali je ozbiljan planinarski izlet od oko tri i pol sata hoda po raznim terenima, nije prijepodnevna šetnja kao uspon na Snježnik. Odličan početak planinarske škole!

Na Risnjak se može sa sve četiri strane svijeta. „Službena” staza, jer tamo je sjedište NP Risnjak, vodi iz Crnog Luga, sa zapadne, goranske strane planine. Staza za Riječane najčešće počinje s istočne strane planine, kod Malog doma na Platku. Dom se danas samo za nas otvorio pola sata ranije jer se bez „prve jutarnje” ne ide nikamo. 🙂

Gore-dolje do Risnjaka

Jesen pod nogama

Jesenje jutro u šumi je tiho, šuštavo, pospano, mutno, vlažno,… i mi smo tihi i sneni kao i šuma. Sa stabala je otpalo svo lišće i još uvijek lijepo šušti pod nogama. Namjerno hodam kroz hrpe, razbacujem ih nogama i osjećam se kao dijete. (Odrasla sam u centru grada tako da sumnjam da je u kvartu bilo lišća, ipak ono mi je asocijacija na djetinjstvo.) Bukve su gole, suho lišće na hrastu se još drži, prvi snijeg još nije pao i tu i tamo kroz crvenosmeđe slojeve lišća na tlu izviruje i nešto zeleno, šuma još uvijek nije zimski bezbojna i siva.

Cajtige

Krećemo lagano, staza „vijuga” gore dolje sve do Cajtiga, a u tih sat i nešto hoda uspjeli smo dobiti na visini oko 100 m. Cajtige su križanje na šumskoj cesti po kojoj se može i autom iako ne baš svakim. Ovdje je i granica NP, a do vrha trebamo svladati još preko 300 m visinske razlike.

Od Cajtiga do Schlosserova doma

Nakon Cajtiga i uspon postaje strmiji, a kako se uspinjemo vidljivost se smanjuje i stabla polako nestaju u magli. Zvukovi su u vlažnom zraku prigušeni i teško je procijeniti smjer i udaljenost pa se čini da su posvuda. Svima je jasno da ćemo vrh jedva pronaći, a kamo li nešto s njega vidjeti. No, ovo je od početka bio izlet za meditaciju i šetnju mističnom šumom, a ne za vidike s vrhova (iako bi to bio dobrodošao bonus).

Negdje na pola puta od Cajtiga do doma staza naglo gubi na visini. Ići nizbrdo dok se zapravo pokušavaš popeti na planinu je noćna mora svakog planinara. Dobio si na visini, sada je gubiš i opet si na početku. 🙁

Ne spuštamo se, još uvijek idemo “gore”

Teren je sve zahtjevniji. Koliko god šuštanje lišća pod nogama bilo romantično, hodati po njemu i ne znati što se ispod krije zahtijeva i oprez i spretnost. Svako toliko se netko oklizne pa i padne, po mokrom terenu nema opuštanja. Grane na stazi, koje inače odlično posluže kao stepenice, po mokrome su gore od leda. Zadnjih pola sata do doma staza je kamenita, vrlo strma i skliska, tu i tamo preskačemo srušena stabla ili se provlačimo ispod njih.

A onda odjednom samo izronimo na čistinu, livadu na kojoj je Schlosserov dom na 1418 m. Od magle se ne vidi niti cijelo sedlo između Malog i Velikog Risnjaka. Radimo kratku pauzu, nekolicina planinara s psima (manjima je uspon do vrha i po suhom vremenu nemoguć bez pomoći) ostaju kraj doma, a veći dio grupe ide na vrh. Jedva da se vidi početak staze i pažljivo, polako, probijajući se kroz klekovinu, držeći  se za sajlu, propadajući u duboko blato i klizeći po mokrom kamenju svi smo došli do vrha.

Na vrh Risnjaka

Kada je vidljivost dobra vrh je doista atraktivan, pun je stijena, a pogledi se otvaraju prema Krku i Gorskom kotaru, Sloveniji, Snježniku, Radeševu i planinama oko Platka. Danas će morat biti dovoljno to što se vidi kotač kao prepoznatljiva oznaka vrha, a fotografija s njim dovoljan je dokaz da si se popeo na vrh Risnjaka, na 1528 m.

Šetnja po vrhu

A Risnjak je jedan od vrhova na koji se treba popeti jer je to najbolji način da shvatiš o čemu pjeva himna PGŽ. Dok nisam počela planinariti nisam ništa mislila o himni. Planinareći i promatrajući kraj u kojem sam rođena s grebena Učke i s vrhova Gorskog kotara i osjećaj kada s vrha vidiš more s jedne, a šumu s druge strane najbolje opisuju stihovi:

„Sve dokle pogled seže

S vrha Risnjaka

Radost grudi steže

Zemljo moja”

Današnji izlet je djelomično kružni. Spuštamo se s vrha do Cajtiga, a nakon toga putem preko Rimskih vrata do Platka. Na kraju se spuštamo i skijaškom stazom s Radeševa, „vozimo” slalom, za spust je prestrmo. Usput kroz grmlje se nazire i ove zime aktivirano akumulacijsko jezero za zasnježivanje Platka. Još korak-dva, mrak se spušta i ponovo smo u Malome domu na toploj maneštri, hladnoj pivi, sređivanju dojmova i planiranju novih izleta.

Trag: Platak – Risnjak

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime