RIS, VUK I MEDVJED – PRIJELOMNI DOGAĐAJI U ZADNJIH 150 GODINA

Mala kronologija prijelomnih godina i događaja vezanih uz velike zvijeri u Primorsko-goranskoj županiji i susjednim područjima

Euroazijski ris (Lynx lynx) jedna je od najugroženijih vrsta sisavaca u Hrvatskoj, a populacija je danas (ponovo) pred opasnošću izumiranja, prvenstveno zbog posljedica parenja u uskom srodstvu. Ris je i jedna od vrsta sisavaca koji su u Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske, uz divokozu, sredozemnu medvjedicu, dabra, europsku vidricu, sljepaša, Meheljevog potkovnjaka i tekunicu nažalost svrstani u kategoriju regionalno izumrlih. Ris je, naime, koncem 19. stoljeća, zbog pretjeranog lova, iščezao iz Hrvatske, da bi se 1974. godine ponovo „vratio“, sada opet kao rezultat uplitanja čovjeka, kroz provođenje projekta ponovnog naseljavanja (reintrodukcije) risovima iz Karpata.

Druge dvije velike zvijeri – medvjed (Ursus arctos) i sivi vuk (Canis lupus) na našim su prostorima (jedva) izbjegli sudbinu risa i svojih istovrsnika u većini europskih zemalja gdje su također izumrli. Stoga danas naša regija slovi kao jedno od rijetkih područja Europe gdje zajedno obitavaju ove tri velike zvijeri.

U svojevrsnoj lenti vremena, „uronivši“ u povijest od sredine 19. stoljeća, kada se na sve načine nastojalo istrijebiti velike zvijeri, navodimo nekolicinu važnijih događaja i godina, ali sve nije ni moglo biti prikazano, koji su kao svojevrsne prekretnice obilježile život populacija velikih zvijeri na području današnje Primorsko-goranske županije i susjednih područja. Vidljiva je postepena promjena stava prema velikim zvijerima i suživotu s njima. Nadamo se da će i prelistavanje ovih nekoliko kratkih povijesnih crtica (pozitivno) senzibilizirati čitatelje.

 

1854.

Na području Risnjaka, koji je slovio po risovima, a po risu je možda dobio i ime, ulovljen je posljednji autohtoni ris na ovoj planini. Ulovljen je „u gvožđa“, tj. u posebno konstruiranu željeznu stupicu postavljenu na istočnom podnožju Risnjaka. Otada se na Risnjaku risovima zatro svaki trag sve do 15. lipnja 1974. kada je ris ponovo viđen na livadi Lazac, a potječe od karpatskih risova reintroduciranih (ponovno naseljenih) kod Kočevja u Sloveniji

1887. – 1889.

Ubijeno 50 medvjeda

Prema podacima Izvješća Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu, od 1887. do 1889. godine u Hrvatskoj i Slavoniji ukupno je ubijeno 50 medvjeda i to svih 50 u (ondašnjoj) Modruško-riječkoj i Ličko-krbavskoj županiji. No, tako iskazane brojke ubijenih medvjeda, stoji u tadašnjem tisku, mogu se podvostručiti jer mnogi od ubijenih medvjeda nisu tada službeno registrirani.

1894.

Vukovi još nastanjuju cijelu Hrvatsku

Lovna statistika pokazuje da su vukovi još koncem 19. stoljeća nastanjivali cjelokupnu današnju površinu Republike Hrvatske jer je 1894. godine u svakoj tadašnjoj županiji ubijen najmanje po jedan vuk. Na prijelazu 19. u 20. stoljeće, prema lovnoj statistici Austro-Ugarske monarhije, na području Dalmacije godišnje je ubijano desetak vukova.

1903.

Ulovljen posljednji hrvatski autohtoni ris

Na području Gorskog kotara u predjelu Bukov vrh (1167 m n.v., na širem području Čabra) ulovljen je u stupicu posljednji hrvatski ris. Ta se godina smatra godinom kada su izumrli risovi u Hrvatskoj.

27. svibnja 1915.

Nagrade za ubijenog medvjeda

Prema okružnici Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade od 27. svibnja 1915. godine za svakog starog medvjeda/medvjedicu iz „zemaljskih sredstava“ isplaćivala se nagrada od 20 kruna, a za svakog mladog medvjeda nagrada od 4 krune. Za „korisnu lovnu divljač“ (jelen, srna i dr.) bio je propisan lovostaj, a crnu divljač, vukove, medvjede i drugu „grabežljivu zvjerad“ bilo je dopušteno ubijati u svako doba.

1935.

Donesena je Naredba banske uprave Savske banovine prema kojoj se medvjed mogao loviti samo uz dozvolu državne vlasti.

1939.

Zaštićen medvjed u Italiji

Za alpsku populaciju medvjeda, koja je nekoć bila povezana s medvjedima u Dinarskim planinama, zaštita u Italiji došla je nažalost prekasno jer je brojnost pala ispod kritične točke. U Italiji medvjedi su i dalje brojčano nešto jače zastupljeni jedino u slabije naseljenim dijelovima Apenina, ali izolirani od ostalih europskih medvjeda.

1946. – 1960.

Stradavanje medvjeda na zatrovanim mekama

U razdoblju od 15 godina najviše medvjeda u Hrvatskoj stradalo je na zatrovanim mekama namijenjenim smanjivanju broja vukova. Od ukupno 37 izlučenih medvjeda u tom je razdoblju 21 medvjed (57 %) otrovan. Tih se godina svakog proljeća u državnim šumama nalazilo po dva-tri otrovana medvjeda.

1969.

Zabilježen medvjed na otoku Krku

2. ožujka 1973.

Reintrodukcija risa u Sloveniju

Zalaganjem slovenskog tima stručnjaka za reintrodukciju u šume pokraj Kočevja ispušteno je šest risova porijeklom iz slovačkih Karpata. Ranije, zbog prekomjernog lova, fragmentacije staništa i nestašice plijena ris je u sjeverozapadnim Dinaridima iščezao početkom 20. stoljeća.

16. lipnja 1974.

Nakon gotovo jednog stoljeća ris ponovo u Hrvatskoj!

Dana 16. lipnja, nakon izbivanja od gotovo jednog stoljeća, na Lascu u Nacionalnom parku Risnjak ponovo je viđen ris. Dolazak risa u Hrvatsku rezultat je uspješne reintrodukcije karpatskih risova koja je provedena 1973. godine na području Kočevja u susjednoj Sloveniji.

1975. i 1976.

Risovi su naselili cijeli Gorski kotar

Šireći se s čabarskog dijela Gorskog kotara risovi se postupno šire prema jugoistoku naselivši do 1975. i 1976. godine cijeli Gorski kotar i veći dio Hrvatskog primorja.

1980.

Brojnost vukova u Hrvatskoj značajno je smanjena. Preostalo je još oko 50 jedinki u Gorskom kotaru i Lici, dok su u Dalmaciji iščezli. Takvo smanjenje brojnosti djelomično je posljedica dugogodišnje prakse trovanja vukova na zatrovanim mekama.

1981.

Započelo telemtrijsko praćenje medvjeda

U Republici Hrvatskoj započeo je projekt telemetrijskog istraživanja medvjeda kao drugi u Europi (prvi je u Italiji). Medvjedi su hvatani zamkama za nogu od čeličnog užeta, aktiviranog nagaznom oprugom. Uhvaćeni su medvjedi omamljivani pomoću injekcione puške ili puhaljke. Obilježavani su ogrlicom s radioodašiljačem i ušnim markicama. Prva je ogrlicom bila opremljena medvjedica B01 – Lili u studenom 1981. godine. Za praćenje medvjeda u Hrvatskoj osobito je zaslužan dr. sc. Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

6.svibnja 1982.

Donijeta Odluka o posebnoj zaštiti risa

Zbog „pretjeranog i ničim opravdanog odstrela risova u Gorskom kotaru“, u listopadu 1981. godine Republički zavod za zaštitu prirode pokrenuo je postupak za posebnu zaštitu risa. Temeljem stručnog obrazloženja i na temelju Zakona o zaštiti prirode, Savjet za zaštitu prirode Hrvatske donosi 6. svibnja 1982. godine Odluku o posebnoj zaštiti risa (Narodne novine br. 22/1982).

1983.

Risovi se i dalje šire: prvi risovi evidentirani su u sjevernom Velebitu.

1987.

Provedeno prvo istraživanje šteta od medvjeda

Prvim istraživanjem šteta od smeđeg medvjeda u Republici Hrvatskoj zabilježena su 247 slučaja šteta. Među 13 domaćih životinja koje je ubio medvjed, 8 su bila goveda, a 3 ovce. Od poljoprivrednih kultura najviše su bile oštećene kulture zobi i kukuruza.

1989.

Posljednji smeđi medvjedi u Alpama

U talijanskim Alpama, na području parka prirode Adamello Brenta, preostale su svega tri (nereproduktivne) jedinke medvjeda čime je ova populacija, nekad povezana i s dinarskim medvjedima, praktički izumrla.

1992.

Po prvi puta u Hrvatskoj procijenjen je broj vukova utemeljen na znanstvenim metodama. Procijenjeno je da je njihov broj tijekom 1990-tih spao na samo dvadesetak jedinki.

1994.

Ris, vuk i medvjed uvršteni u Crvenu knjigu životinjskih svojti RH

1995.

Vuk je uvršten u listu ugroženih i službeni popis zaštićenih vrsta u RH što znači da je zabranjeno svako ometanje, uznemiravanje životinje u njezinu prirodnom životu i slobodnom razvoju, prikrivanje, prodaja, kupnja, otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene životinje, kao i prepariranje. Također je zabranjeno zaštićenu životinju izvoziti i iznositi i uvoziti iz inozemstva.

proljeće 1995.

Brojnost risova u PGŽ procijenjena je na 40-45 jedinki

30. listopad 1998.

U Hrvatskoj su započela telemetrijska istraživanja vukova

Zalaganjem dr. sc. Josipa Kusaka sa Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu započelo je telemetrijsko praćenje vukova u Hrvatskoj i obilježena je radioodašiljačem mlada vučica Pepa, prvi u nizu telemetrijski praćenih vukova.

1999.

Izgrađen „zeleni most“ Dedin istočno od Delnica

Prijelaz Dedin je prvi u nizu „zelene“ infrastrukture na hrvatskim autocestama namijenjen isključivo divljim životinjama kako bi one lakše savladavale cestovnu barijeru koja cjepka njihovo nekad cjelovito stanište i omogućuje relativno nesmetano korištenje raspoloživog teritorija. Tijekom vremena, prijelaz Dedin pokazao se funkcionalnim, što je potvrđeno brojnim zabilježenim prelascima velikih zvijeri i ostalih životinja. Do tih se podataka došlo pregledom foto-zamki koje su postavljene na „zelenom mostu“.

2001.

Ponovno zabilježen medvjed na otoku Krku

ljeti 2001.

U Gorskom kotaru započelo terensko istraživanje vukova

Istraživanjima vukova koje provodi dr. sc. Josip Kusak s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu cilj je saznati što više činjenica o biologiji vuka u Gorskom kotaru, prvenstveno o njihovom kretanju, o broju čopora, o broju jedinki koje čine pojedini čopor, veličini teritorija koji zaposjeda pojedini čopor i drugo.

prosinac 2001.

Započelo telemetrijsko praćenje risova u Hrvatskoj

2002.

Medvjedi dobivaju GPS ogrlice

U proučavanju medvjeda započelo je korištenje GPS ogrlica koje određuju položaj medvjeda putem satelita i šalju koordinate položaja medvjeda putem SMS poruka. Do tada su korišteni odašiljači koji su slali radio signale u VHF području.

2002.

U okviru istraživanja velikih zvijeri u Hrvatskoj započet je pilot istraživanja upotrebe foto-zamki za automatsko snimanje prolaska divljih životinja i foto identifikaciju jedinki.

2003.

Donijeta prva presuda zbog nelegalnog lova risa u Hrvatskoj i naplaćena je novčana kazna.

listopad 2004.

Pokrenut projekt LIFE COEX s ciljem unaprjeđivanja suživota ljudi i velikih zvijeri putem razvijanja socio-ekonomskih i zakonskih preduvjeta za ublažavanje konfliktnih situacija u ciljanim područjima. Projekt promiče zaštitu prioritetnih vrsta unutar europske ekološke mreže Natura 2000.

2006.

Objavljena Crvena knjiga sisavaca Hrvatske

U Crvenoj knjizi ris je uvršten u kategoriju regionalno izumrlih vrsta, a vuk i medvjed u potencijalno ugrožene vrste.

zimi, 2006. – 2008.

Provodi se prebrojavanje velikih zvijeri prema tragovima u snijegu

Procjene brojnosti velikih zvijeri izrađene u 2007. i 2008. godini u velikoj su se mjeri oslanjale na rezultate akcija praćenja populacija prema tragovima u snijegu provedenih tijekom zima 2006./07. i 2007./08. godine. U tome su sudjelovali predstavnici brojnih lovačkih udruga i ovlaštenici prava lova, predstavnici Hrvatskih šuma te nadzornici u zaštićenim područjima. Tijekom tih akcija tragači su u nekoliko navrata, u jutro nakon dana (ili noći) kada je pao snijeg obilazili staništa (lovišta i zaštićena područja) u kojima žive velike zvijeri i bilježili podatke o svakom pronađenom tragu.

2007.

Telemetrijska istraživanja vukova pokazala postojanje tzv. graničnih čopora

Telemetrijska istraživanja, koja se već više od 10 godina provode na području Republike Hrvatske, pokazala su da vučji čopori koji se nalaze na granici Republike Hrvatske sa susjednim državama velik dio vremena, neki čak više i od 50%, provode na području susjednih zemalja. Zbog specifičnog oblika i dugačke granice sa susjednim državama proizlazi da postoji znatan broj tih tzv. graničnih čopora, koji dio godine provode u Hrvatskoj, a dio van nje.

 

2008.

Populacija vukova u Hrvatskoj stabilna

Analizom prikupljenih podataka u 2008. godini procijenjeno je da je populacija vuka u Hrvatskoj stabilna s brojnošću od najmanje 175 do najviše 244 jedinke. To u prosjeku iznosi 209 jedinki koje su raspoređene u 50-ak čopora. Već prilikom procjene stanja populacije vuka u Hrvatskoj 2007. godine velika pažnja pridavala se graničnim čoporima koji dio godine provode u Hrvatskoj, a dio van nje. Stoga procjena brojnosti populacije vuka u 2008. godini također posebno tretira granične čopore koje Hrvatska dijeli sa Slovenijom i BiH.

2008.

Praćenje brojnosti vukova u Hrvatskoj

Temeljem podataka praćenja brojnosti vukova proizlazi da ih je početkom 1990-ih bilo 20-tak, zatim je brojnost počela rasti i 1996. godine broj je iznosio oko 120; uz daljnji porast, 2000. godine bilo je oko 170, da bi do 2008. godine brojnost dosegla brojku od oko 210. Broj vukova u Hrvatskoj se u 18 godina povećao 4,2 puta. U prvim je godinama porast broja bio veći što je tipično za populacije koje naseljavaju nova područja ili se oporavljaju od intenzivnog ubijanja. U razdoblju od 2005. do 2008. godine ustanovljeno je usporavanje pa i prestanak rasta populacije vuka u Hrvatskoj koja je po svemu sudeći dosegla mogući kapacitet staništa.

2011.

Doktorski rad o genetici risa

Obranjen je doktorski rad dr. sc. Magde Sindičić pod naslovom Genetska raznolikost populacije risa (Lynx lynx) iz Hrvatske. Jedan od najvažnijih rezultata rada je spoznaja da se „posljedice uskog grla i parenja u srodstvu kod risa u Hrvatskoj očituju znatnim gubitkom genske raznolikosti, te se zbog izoliranosti od ostalih populacija reintrodukcija novih jedinki predlaže kao jedino moguće rješenje za obnovu genske raznolikosti i osiguranje opstanka populacije u Dinaridima“.

Srpanj  2014.

Započeo projekt LIFE DINALP BEAR – upravljanje i zaštita smeđeg medvjeda u sjevernim Dinaridima i Alpama na razini populacije

Predviđeno trajanje projekta je do 2019. godine, a sufinanciran je sredstvima Europske unije. Cilj projekta je dugoročno očuvanje populacije smeđeg medvjeda u sjevernim Dinaridima i jugoistočnim Alpama.

rujan – prosinac 2015.

Procijenjena brojnost medvjeda genetičkim metodama

U razdoblju od rujna do prosinca 2015. godine projektni tim LIFE DINALP BEAR proveo je sakupljanje uzoraka izmeta medvjeda za genetička istraživanja na području Republike Hrvatske i Slovenije kako bi se, po prvi puta, na temelju znanstvenih analiza odredila veličina populacije smeđeg medvjeda. Uz pomoć tisuća volontera (uglavnom lovaca i šumara, ali i zainteresirane šire javnosti), u obje zemlje sakupljeno je čak 4687 neinvazivnih genskih uzoraka. Na temelju dvaju procijenjenih parametara – minimalnog i maksimalnog godišnjeg broja medvjeda došlo se do brojke od minimalnih 793 (702-928), odnosno maksimalnih 937 (846-1072) jedinki medvjeda na teritoriju RH u 2015. godini. Utvrđeno je da u Hrvatskoj populaciji ima 58,2% ženki i 41,8% mužjaka.

2016.

Započeta su istraživanja brojnosti populacije vukova analizom DNA iz izmeta.

16. veljače 2018.

Uhvaćen i obilježen ris Marko Zip

Dana 16. veljače 2018. godine na području Gorskog kotara u kaveznu je zamku uhvaćen i GPS ogrlicom obilježen ris nazvan Marko-Zip. To je je plod dugogodišnje suradnje Javne ustanove „Priroda“ s prof. dr. sc. Josipom Kusakom s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu i Vedranom Slijepčevićem s Karlovačkog veleučilišta na proučavanju risova.

2019.

Na Velebitu utvrđeno obitavanje 13 do 18 odraslih jedinki risa

Istraživanje foto-zamkama provedeno na Velebitu u sklopu projekta LIFE Lynx utvrđen je minimalan broj risova što je podatak nužan za učinkovito upravljanje i zaštitu dinarske populacije. Istraživanje je provedeno na području Parka prirode Velebit i Nacionalnog parka Paklenica, gdje su od 20. ožujka 2018. do 21. ožujka 2019. postavljene 54 foto-zamke. Tijekom 6141 dana aktivnosti zabilježeno je 85 događaja na kojima je ris. Dobivene fotografije međusobno su uspoređene i identificirano je 16 jedinki, od kojih su u njih šest poznate obje strane tijela, u pet samo lijeva, a u pet samo desna strana tijela (usporedba uzoraka pjega na krznu jedna je od metoda za identifikaciju jedinki). Prema dobivenim rezultatima procijenjeno je da na istraživanom području obitava minimalno 13 do 18 odraslih risova.

7. ožujka 2019.

Uhvaćena risica Andreja

U sklopu provedbe EU projekta Carnivora Dinarica uhvaćena je kod Klane ženka risa. Procijenjene je starosti 2 godine i mase 16 kilograma. Risica je u kaveznu zamku ušetala tijekom noći 7. ožujka 2019. godine. Nakon obrade, opremljena je GPS ogrlicom radi praćenja kretanja. Risica je nazvana Andreja.

svibanj 2019.

Stigao je karpatski ris Doru

Projekt LIFE Lynx utemeljen je na novijim znanstvenim istraživanjima kojima je utvrđeno da se risovi u Sloveniji i Hrvatskoj pare u uskom srodstvu i da je došlo do opasnosti od njihova izumiranja. Nekoliko hrvatskih partnera, zajedno s projektnim partnerima iz Slovenije, Italije, Slovačke i Rumunjske, planiraju u nekoliko narednih godina u Sloveniju i Hrvatsku introducirati 14 novih risova. Prvi karpatski ris Doru je pušten u Gorskom kotaru. Još tri bit će puštena na različitim lokacijama u Hrvatskoj, pet u susjednim područjima Slovenije te pet u alpskom području. Ovi risovi trebali bi osnažiti sjevernodinarsku populaciju i spasiti je od izumiranja.

lipanj 2019.

Potpisan ugovor o izgradnji Centra za posjetitelje o velikim zvijerima

Centar za posjetitelje o velikim zvijerima – u izgradnji

Javna ustanova “Priroda” potpisala je 11. lipnja 2019. godine Ugovor o rekonstrukciji i prenamjeni stambene zgrade u Staroj Sušici u “Centar za posjetitelje o velikim zvijerima”. Sukladno ugovoru, radovi na rekonstrukciji i prenamjeni zgrade trebali bi biti završeni u roku od deset mjeseci. U Projekt je uključena Javna ustanova „Priroda“, Općina Ravna Gora i TZ Ravna Gora.

 

 

rujan 2019.

Vukovi u dolini Rječine

Tijekom ljeta i jeseni zabilježena je prisutnost vuka na području Grobnika i u dolini Rječine. Zaredalo se i nekoliko napada na domaće životinje. U više navrata viđane su dvije jedinke vuka u gornjem dijelu doline Rječine, vjerojatno pripadnici čopora Suho. Kako bi se spriječile štete na stoci provedena je edukacija i poduzimanje zaštitnih mjera.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime