GORILE

Svjetski putnik ovog je puta otišao u prašume Gabona. Što se događa među gorilama saznajte u još jednoj kratkoj priči s imaginarnog putovanja Mladena Blaževića.

Nazvao me sinoć prijatelj biolog koji već dvadeset godina živi u prašumama na istoku Gabona.

-“Na pragu sam senzacionalnog otkrića! Moraš što hitnije do mene!”

Odazvao sam se goreći od znatiželje. Još u srednjoj školi, dok smo praznicima istraživali faunu toplih jezera na Kamčatki, izgledao je zapušteno. No, kad me dočekao na aerodromu u Librevillu bio je friško ošišan, obrijan i odjeven u bijelu košulju sa samo jednim otkopčanim dugmetom. Sjeli smo u terenac i zaputili se prema prašumama na istoku.

-“Nakon sedam godina praćenja velikog čopora gorila i postupnog približavanja, primili su me u… čopor je zapravo kriva riječ. Bolje je zajednica. Prihvatili su me u potpunosti s obavezama i pravima. Ja sam sad dio njih. Zapravo, najprije ti moram ispričati cijelu priču.”

I ispričao je. Dug je put do mjesta gdje živi njegov čopor… ili zajednica.

Kad smo stigli, nevjerojatno iskustvo. Prijatelj me predstavio zajednici i mogao sam se bez ustručavanja kretati među gorilama, snimati kamerom, jesti s njima. Bio sam fokusiran na njihovu međusobnu komunikaciju. Prijatelj bi mi pokazivao na što da obratim pažnju.

-“Došao si u pravom trenutku. Već je počela predizborna kampanja! Vidiš onog što je okupio dio gorila oko sebe? Uglavnom ženke?”

-“Što su mu ona dvojica sa strane?”

-“To su gorile.”

-“Pa svi su gorile.”

-“Mislim tjelohranitelji. Oni nemaju nikakvu funkciju u stranci.”

Za to vrijeme na drugoj stani proplanka  postupno su se okupljali drugi gorile, dok je  većina ostala u sredini. Čini se neodlučna.

Kako sam ih pratio nekoliko dana odabrao sam svog favorita, ali nikome to nisam dao do znanja. U tijeku je već bila predizborna šutnja. Sutra, na dan izbora, sve se odvijalo vrlo brzo. Šumsko voće bilo je nabacano na dvije hrpe iza kojih su stajali dva kandidata. Jedna  je nesumnjivo bila veća. Moj favorit je izgubio. Prijatelj mi je, međutim, prišao ozaren.

-“Čuj ono što smo dogovarali… da znanstvenoj javnosti pokažeš ove snimke, što si snimao mislim… Zamolio bih te da ih ne pokazuješ!”

-“Pa zašto?  Ovo je dokaz da se i životinj…”

-“Ma, kako da ti kažem… pobjedio je, vidio si.”

-“Kakve veze to ima?”

-“Obećao mi je mjesto donačelnika pa…”

-“Imat ćeš funkciju u čoporu?”

-“Molim te da nas ne nazivaš čoporom! Osjećam da nam mogu donijeti promjene. Ovo može biti novi početak za našu zajednicu, a i… zaslužio sam nakon toliko godina truda i neke privilegije koje idu uz to.”

-“U čoporu? Privilegije?”

-“Pa, pravo drugoodabira ženki, bezuvjetni pristup šumskom voću, samo legneš, a ostali ti trijebe buhe…  A i naš novoizabrani načelnik će se uskoro kandidirati za višu funkciju. Plemenskog  starješine. Nešto kao župan kod nas. Čuj, ako nam se posreći onda bi se otvorilo mjesto načelnika za mene. A u tom slučaju otvara se prostor i za tebe. Mislim, sad kad smo pobjedili na izborima.”

Istina je da bih glasao za suprotnu stranu i da među nama postoje neke ideološke razlike, ali ne valja odlučivati naprečac… dao sam si vremena razmisliti.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime