Pročitajte: Nalazište amfora na dnu uvale Vlaška mala na otoku Pagu

ANTIČKI BRODOLOMI NA SJEVERNOM JADRANU (2)

Užitak otkrivanja zanimljivosti i ljepota tajanstvenoga podmorskog svijeta ponekad se u ronjenju pretvara u pravi pravcati vremeplov. Susret s potonulim starinama odvodi nas tisućama godina unatrag, u vrijeme kada je sudbina pomoraca ovisila isključivo o njihovom vlastitom znanju, spretnosti i vještini, o poznavanju prirode i poštovanju njezinih zakona.

Prirodne osobine hrvatskoga Jadrana, koji svojom razvedenom obalom može pomorcima pružiti brojna sigurna utočišta, predstavljale su  velike prednosti, ali istovremeno i njegove glavne nedostatke. Razvedena obala s mnoštvom otoka, prolaza i sigurnih uvala pružala je odlične mogućnosti ilirskim plemenima za neočekivane napade na trome trgovačke brodove.

Osim toga, iznenadna nevremena koja se u različitim područjima pojavljuju iz različitih smjerova možda i nisu strašila svojom silinom, ali im se opasnost višestruko povećavala zbog male udaljenosti među otocima i velikog broja niskih, teško primjetljivih hridi, koje su vrlo lako mogle postati uzrokom brodoloma. Nije stoga čudo što se u Ateni u petom stoljeću prije Krista uzrečicom “ploviti u Jadranu” označavalo izrazito opasnu i nesigurnu plovidbu.

Pohlepa za amforama

Zahvaljujući amforama koje su se u antičko vrijeme koristile kao uobičajena ambalaža za pomorski prijevoz poljoprivrednih proizvoda, proizvoda morskoga gospodarstva ili čak prirodnih sirovina, a koje ne propadaju lako poput predmeta izrađenih od organskih materijala, u hrvatskom su nam se podmorju očuvali bezbrojni tragovi stanovnika antičkoga Sredozemlja. Ostaci potonulih brodova, iako često temeljito opljačkani, pružaju nam mogućnost proučavanja njihovoga pomorskoga života i dinamike plovidbe i trgovine Jadranom u pojedinim vremenskim razdobljima.

Pohlepa za amforama koja je desetljećima vladala među ronilačkom populacijom uzrokovala je nestanak mnogih nalazišta. Srećom, mnoga još uvijek nisu niti otkrivena, pružajući priliku generacijama koje slijede da i one otkriju dio našeg podmorskog blaga.  Vremena se mijenjaju, a svijest o potrebi zaštite i očuvanja prirodne i kulturno-povijesne baštine jadranskoga podmorja polako se, ali sigurno uvlači i u ronilačke krugove. Neki se ronioci odlučuju nalazišta zaštititi šutnjom dok drugi na njih upozoravaju stručnjake. U svakom slučaju, važno je ne narušiti im cjelinu, jer tek u tom slučaju ona predstavljaju neiscrpan izvor podataka i vrijedan znanstveni, kulturni i turistički potencijal.

Riko iz Supetarske Drage

Zahvaljujući roniocu Henriku Plješi, zvanom Riko, iz Supetarske Drage na otoku Rabu, vlasniku ronilačkog centra Aquasport, službeno su zabilježeni odlično očuvani ostaci potonulog trgovačkog broda iz antičkoga doba. S osmjehom na licu Riko se rado sjeća trenutka kad je prvi put ugledao amfore. Roneći sa skupinom turista odlučio se na trenutak odvojiti i krenuti neuobičajenim ronilačkim putem. Motreći pješčanu padinu morskoga dna ugledao je izdaleka neobičnu nakupinu kamenja koja je privukla njegovu pažnju. Sa svakim zamahom peraja postajalo je jasnije da o kamenju nema niti govora, a da iz pijeska proviruju amfore, drevne sredozemne ljepotice. Očaran prizorom, odlučio je nalaz prijaviti i tako ga sačuvati za budućnost.

Lokacija s amforama nalazi se u podnožju grebena, na blago nagnutoj pješčanoj padini (foto: Danijel Frka)

Prvi stručni uviđaj obavili su arheolozi Ministarstva kulture, Marijan Orlić i Domagoj Perkić. Tom prilikom ustanovljeno je da je riječ o ostacima potonuloga broda s teretom amfora iz II. st. pr. Kr. koje je potrebno čim  prije pravno i fizički zaštititi. Pravna zaštita nalazišta obavljena je njegovim upisom u Registar kulturnih dobara RH, dok je kao najprikladnija fizička zaštita predloženo postavljanje željeznog kaveza, kakav je do sada ostvaren na šest nalazišta u našem podmorju. Zaštitni kavez omogućuje organizirane obilaske nalazišta svim zainteresiranim roniocima, a zaštićenu arheološku cjelinu čuva za buduća znanstvena istraživanja. Fotografije, videozapisi i poneka cjelovita amfora mogu se kvalitetno iskoristiti za predstavljanje nalazišta svima onima koji ga ne mogu obići na morskom dnu.

Prije postavljanja kaveza bilo je potrebno obaviti detaljno nacrtno i fotografsko dokumentiranje postojećega stanja na nalazištu, koje je provela ekipa Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restaruratorskog zavoda pod vodstvom Irene Radić-Rossi.   Tada su na nalazištu zabilježene 93 amfore koje su uglavnom tek dijelom provirivale iz pijeska, pokrivajući površinu od oko 12 x 5 m. Nekoliko amfora ležalo je potpuno oslobođeno i očigledno pomaknuto s mjesta, pa je moguće pretpostaviti da su nalazište već počeli posjećivati nedobronamjerni ronilački posjetitelji.

Iz pijeska viri oko 60 amfora, detaljnim istraživanjem pronađeno ih je ukupno 93 (foto: Danijel Frka)

Sudeći po sastavu morskoga dna moglo se pretpostaviti da se pod pijeskom krije još nalaza koji pripadaju teretu ili opremi broda, a možda i ostaci drvene brodske konstrukcije. Drvena rebra i oplata broda mogli su se očuvati samo pod debelom naslagom pijeska, jer bi na stjenovitom dnu oni vrlo brzo propali.

Amfore grčko-italskog tipa

Sve vidljive amfore istoga su osnovnoga oblika i pripadaju tzv. kasnom grčko-italskom tipu. Naziv grčko-italske ove su amfore dobile stoga što su osmišljene i proizvođene na području južne Italije i Sicilije, gdje su grčki doseljenici oko polovice I. tisućljeća prije Krista osnovali mnoge važne kolonije koje su stoljećima činile dio tzv. Velike Grčke. Njihova proizvodnja započela je tijekom V. stoljeća pr. Kr., po uzoru na već postojeće amfore iz Korinta u Grčkoj. Poznajemo ih u nekoliko varijanti, kojima je zajednički srcoliki oblik trbuha i koso izvučeni obod na vratu posude. S vremenom se visina amfora povećava pa su tijekom II. stoljeća pr. Kr. one znatno izduženije od ranijih primjeraka, upravo poput amfora pronađenih kod rta Sorinja.

Grčki su kolonizatori donijeli ove amfore i na našu obalu Jadrana. Proizvodnja im je za sada dokazana na području grčkog naselja Farosa u Starigradu na Hvaru, ali je vjerojatno da su proizvođene i na drugim područjima pod grčkom vlašću ili utjecajem. Sudeći po količini do sada zabilježenih nalaza, proizvodni su se centri nalazili možda i na području sjevernog Jadrana.

Amfore grčko-italskog tipa bile su namijenjene prijevozu vina, što je u više slučajeva potvrđeno tragovima smole u njihovoj unutrašnjosti. Zadatak smoljenja bio je učiniti stijenke amfora nepropusnima i pogodnima za prijevoz rijetkih tekućina. O kvalitetnom vinu s područja istočne jadranske obale pisali su antički pisci, do kojih je ono uglavnom stizalo pomorskim putem, u uredno složenim amforama u brodskom potpalublju. Iako su amfore često naknadno korištene i za prijevoz proizvoda različitih od vina, u amforama grčko-italskoga tipa za sada nisu zabilježeni tragovi nekog drugog sadržaja.

Priprema za dizanje jedne amfore kao uzorka na površinu (foto: Danijel Frka)

Prije postavljanja zaštitnoga kaveza započeli smo s čišćenjem površinskoga sloja nalazišta, čime su potvrđene pretpostavke o postojanju još nalaza u dubljim slojevima pijeska. Sudeći po sadašnjem stanju istraživanja amfora bi moglo pod pijeskom biti još mnogo pa će, nadajmo se, jednoga dana ovo nalazište biti u cijelosti istraženo i predstavljeno javnosti u nekom budućem muzeju na otoku.

Amfora kreće prema površini (foto: Danijel Frka)

Ministarstvo kulture odobrilo je financijska sredstva potrebna za zaštitu nalazišta, a u organiziranje i financiranje podmorskih arheoloških radova aktivno su se uključili Grad Rab, Turistička zajednica Rab i Turistički ured Lopar, čime su najbolje pokazali koliko su svjesni vrijednosti podmorske baštine za kulturnu i turističku promidžbu svoga kraja.

Nepovoljni vremenski uvjeti koji su ometali tijek akcije omogućili su nam zorno zamisliti situaciju u kojoj se našao antički brod. Iznenadna i jaka bura, svojstvena ovom području, vjerojatno je natjerala pomorce na plovidbu prema zaklonjenoj uvali Supetarske Drage. Stotinjak metara od linije gdje je učinak bure na morskoj površini osjetno manji brod je zbog nastalih oštećenja podlegao vjetru i valovima. Morska prašina mogla je već i ranije onesposobiti njegovu posadu i u cijelosti ga prepustiti nesretnoj sudbini.

U blizini nalazišta nisu primijećeni ostaci brodskih sidara. Moguće je da ih je posada već ranije bacila u more kako bi pokušala zaustaviti kretanje broda. U tom slučaju ona bi se, ukoliko se još nalaze na morskom dnu, mogla pronaći i prilično daleko od nalazišta. Ako pak sidra nisu bila bačena, tada se možda i ona skrivaju pod debelim naslagama prijeska.

Postavljanjem zaštitnoga kaveza, u popis malih jadranskih podmorskih muzeja dodano je tako i arheološko nalazište kod rta Sorinja. Danas je moguć organizirani posjet ronilaca-podvodnih turista ovom lokalitetu, pa tako i mi možemo osjetiti uzbuđenje koje je obuzelo nalaznika Rika pri prvom susretu s potonulim amforama. Jedinstveni hrvatski podvodni muzej  željeli bismo podijeliti sa svim roniocima, što možemo ostvariti samo ukoliko zajedničkim snagama zaštitimo sve što nam je more tisućljećima čuvalo.

Lijep i elegantan oblik i kvalitetna izrada odlike su nalazišta kod rta Sorinj (foto: Danijel Frka)

 

AMFORE KOD RTA SORINJ NA OTOKU RABU

 

VRSTA: trgovački brod – jedrenjak

IME: nepoznato

PRIPADNOST: Rimsko carstvo

IZGRAĐEN: 2.-1. stoljeće prijeKrista.

DIMENZIJE: 20 x 5 m

POTONUO: ?

UZROK: vjerojatno nevrijeme

MJESTO: SZ od rta Sorinj, Z strana otoka Raba

TEŽINA PRONALAŽENJA: lokacija je oko 80m od obale, teško se pronalazi bez orijentira

NAJVEĆA DUBINA: 38 m

NAJMANJA DUBINA: 32 m

STRUJA: uglavnom slaba

VIDLJIVOST: dobra do odlična

ŽIVI SVIJET: jata sitnih riba, poneka škarpina

POVIJESNA VAŽNOST: postoji, lokalitet je zaštićen kao kulturno dobro

 

Lokacija nalazišta amfora kod rta Sorinj na otoku Rabu

 

Slijedi: POTONULI JEDRENJAK S TERETOM TOPOVA KOD OTOKA PLAVNIKA

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime