Došao je i taj dan! Prva regata u sezoni za ekipu naše jedrilice Fly 4. Prije nekoliko godina odlučili smo da ćemo regatnu sezonu otvarati sa regatom Gladuša, koja se u organizaciji JK GUC već tradicionalno održava u Salima na Dugom otoku.

Krenuli smo rano, autima do Lošinja gdje nas je moj tata čekao na Flyu 4, njegovom 12 metarskom mezimcu, na kojem provodi gotovo svo slobodno vrijeme. Jer, kako kaže – „Jedrilicu moraš redovito održavati, pokloniti joj pažnju. Brodovi to cijene i vrate kada ti najviše treba. Nikada ne znaš, u slučaju kada se na moru nađeš u problemima ona te neće iznevjeriti“. A uz to, što je priprema nego pola posla!

I tako, ukrcali smo se i isplovili iz Lošinja, digli jedra i zaputili prema jugu. Vrijeme je bilo tmurno i prilično nestabilno, još dan prije puhalo je jako jugo i ostalo je „fanjskog“ vala koji je isprepleten sa umjerenim zapadnjakom, učinio plovidbu pomalo neugodnom. Iako je bilo dosta hladno i povremeno bi nas oprao pljusak, nekako smo svi odlučili ostati na palubi. Ipak, ako ne želiš ponovno vidjeti svoj doručak, na palubi ti je sigurnije nego u kabini, bez obzira kakav morski vuk bio.

Kako je dan prolazio vrijeme se proljepšalo. More se umirilo, sunce ispuzalo iza oblaka, a naše veselo društvo konačnu ugrijalo prste i dušu. Iako je put trajao gotovo cijeli dan, dosade nije bilo. Nabacili smo ćakulu o svemu i svačemu, čula se tu i pokoja šala i anegdota iz onih vremena kada je godina bilo manje. Dotakli smo se i politike, ali samo na kratko, ovo nam je ipak prilika da napunimo baterije. Hrane je po običaju bilo u izobilju pa se stalno nešto grickalo. Smiješno, ali nekako uvijek pretjeramo sa procjenom onog „minimalno potrebnog“.

Porat Sali

Uvečer smo stigli u Sali, taman pred zalazak sunca. Ove godine Saljska regata je jubilarna 10. po redu  i skupilo se tu više od 80 jedrilica! Nakon obavljenih formalnosti u regatnom uredu, otišli smo malo prošetati oko sela, protegnuti noge i rastrčati Maxa, mladog i razigranog četveronožnog člana posade.

„Zašto ime Gladuša?“ pitao sam jednog od organizatora. Na to mi je odgovorio: „Više se ni ne sjećam točno zašto baš Gladuša, ali to je intrada s maslinama koja se nalazi u Salima…. mislim da smo, kad bolje razmislim, htjeli da bude neka od intrada pa nam se ova možda najviše svidjela“. Eto, ako vas zanima nešto više, progooglajte što su to intrade…..

Osvanuo je i dan regate. Sunčano i toplo jutro obećavalo je predivno jedrenje. Vjetar je bio slab, ali očekivao se popodnevni maestral. Ruta već dobro poznata; Start ispred Salija, orca do žute plutače, pa kurs oko otočića Mrtovanjk na južnoj punti otoka Iža, zatim oko pličine Balabara i otočića Lavdara pa oko Tukošćaka u cilj ispred Salija. Zvuči komplicirano, ali užitak regatavanja među otocima je uistinu jedinstven i meni osobno od neprocjenjive ljepote.

Posada Fly4 prije početka regate Gladuša

Nakon doručka, koji je više bio nalik predoziranju krafnama i kroasanima iz lokalne pekare, pripremili smo se za start. Po izlasku iz porta krenulo je razglabanje o taktici koju ćemo poduzeti i koja jedra pripremiti. Konkurencija je tu, pratimo se po startnoj liniji, pratimo vrijeme, i evo ga! Pucanj starta odjeknuo je među jedrima. Imali smo dobar start i solidno odvozili regatu. Od početka smo bili u vrhu flote. Bilo je neizvjesno do samog kraja jer smo veći dio regate bili na drugom mjestu, ali kasni dolazak maestrala dočekali smo na nepovoljnoj strani kursa i to nas je koštalo dvije pozicije. Konkurenti su to spremno iskoristili i pretekli nas u zadnjim miljama pred ciljem. Tako smo u cilj ušli kao četvrti u ukupnom poretku – malo razočarani, jer borili smo se tijekom cijele regate i nismo učinili nikakvu pogrešku – ali to je sport. Čestitke pobjednicima. Danas su slavili oni, a drugi put slijedi novi okršaj!

Na laganom vjetru pogled visoko u muštrine

Po povratku u Sali priredili smo tradicionalan ručak na palubi, jer hrane je još uvijek bilo u izobilju. Ubrzo nakon što su svi brodovi završili regatu usljedila je podijela nagrada uz karakteristični performans i melodije „Tovareče mužike“, jedne od tradicionalnih Saljskih užanci. Uvečer je organiziran koncert gdje su nastupili bendovi Fish Factory i Let 3.  Dobrog štimunga nije falilo i zabava je trajala do duboko u noć. Drugo jutro čekao nas je povratak kući. Puni dojmova i sa napunjenim baterijama, krenuli smo „uzbrdo“, put sjevera, a vrijeme, kao da se poigrava, ponovo se zasivilo i kiša nije prestajala sve do Lošinja.

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime